"Preko trnja do.. leda." Zadruga je počela tako da smo se skupili i zaključili jedno: gore od onoga što smo tada proživljavali ne može. Cijene lješnjaka pale su na razinu na kojoj se proizvodnja ni približno nije isplatila, a većinu je mučio i maćehinski pristup postojećih otkupljivača — pa smo odlučili uzeti stvari u svoje ruke. Brzo smo uvidjeli da će se na tom putu pojaviti brojne prepreke, i pojavile su se. Ali zajedništvo i uskakanje mnogih ljudi na različitim frontovima rezultiralo je plodovima. Prvu godinu odradili smo kod Jože, koji nam je izašao u susret kad se zadruga tek osnovala — "ne da nismo imali ništa nego nismo ni znali šta nam treba". Sljedeće smo se preselili u skladište kod Stipe. Nismo imali ni vage, ni stol, ni stolice. "Uhvatili smo se nečeg što je bilo puno, puno veće od nas." Ona kupovina separatora ispala je, kad sad gledamo, temelj svemu što je slijedilo.

Preko trnja do.. leda. Kako je zadruga započela — od papira i praznog skladišta.
Danas je zadruga blizu 200 članova — proizvođača lijeske iz cijele Hrvatske, s više od 1000 hektara nasada. Ideja je jednostavna: proizvođači neka budu u polju i oko traktora, a sušenje, pročišćavanje i otpremu preuzima zadruga. Članstvo nosi jednu obavezu — jednokratni ulog od 300 eura i godišnju članarinu od 100 — a zauzvrat osiguran plasman, povoljniji repromaterijal i, kako kažemo, "ekipa za zajedničko plakanje". Skupština je odlučila članstvo zatvoriti s 31.12., pa smo ove godine prvi put omogućili predaju lješnjaka i onima koji nisu članovi, po nešto lošijim ali još uvijek dobrim uvjetima. U skladištu smo nadogradili liniju predseparatorom koji odvaja grane i komušinu i osposobili sušare. Sve je kasnilo — nadstrešnice, viličari, završni radovi — pa se radilo sa smanjenim kapacitetom, ali "do neke funkcionalne faze, ja kažem do 80%".
A godina je opet bila povijesna: vrlo, vrlo mali urodi i nevjerojatno visoka cijena. Cijene su skočile i u Turskoj i u Italiji pa se preslikalo i kod nas — s prošlogodišnjih 2,5 na preko 4 eura, neki su dobili i preko 5. Čak ni najlošiji lješnjak nije išao ispod 2 eura, što smatramo nevjerojatnim uspjehom. Usred sezone cijena na svjetskom tržištu naglo je pala, pa smo izgubili bonus za okrugle sorte — "bitka koju sam na neki način bio spreman izgubiti". "Kad bi se prošla i ova godina nekako mogle zbrojiti i uprosječiti za idućih 10 godina, svi bi bili sretni i zadovoljni."

Cijene lješnjaka za sezonu 2025 u Zadruzi — s 2,5 na preko 4 eura.
Većinu jeseni proveli smo na cesti za Italiju. Tražili smo sortne sadnice u specijaliziranim rasadnicima — jer kod nas "kupiš jedno, a dobiješ drugo" — i obilazili firme s rabljenim strojevima, jer nas većina nema dovoljne površine da sve priključke kupuje nove. Gledali smo mreže razvučene po podu nasada, koje dižu lješnjak s tla i čuvaju mu kvalitetu: "mi smo se ubijali sa travom pa je na kraju ipak opet prerasla". Vidjeli smo ogledno imanje s nasadom, preradom, sušarom i show roomom — "možda za 100 godina će i HAHA ekipa ovako imati nešto".

Mreže u nasadu kod Marka — lješnjak ne leži na tlu, trava neće prerasti.
Onda smo prelomili odluku koju smo dugo odgađali — prodali smo cijeli setup za snimanje: tri kamere i objektive. "Već dugo nisam snimio pravi video s njim" — pravi video traži puno više vremena kojeg za tu svrhu više nemamo, pa ste nas uglavnom gledali kako snimamo mobitelom. "Kraj jedne ere obično obilježava početak druge." "Gotovo je, taj dio života izgleda zatvaram, idemo dalje."

Prodajem svoj setup za snimanje. Kraj jedne ere obično obilježava početak druge.
I krenuli smo dalje. Umjesto kamera — pisanje. "Planiram se malo odmoriti od zadružnih tema" i složiti pregled svega što smo o uzgoju lijeske saznali: niz tekstova u nekoliko modula, sve bitno o podizanju novog nasada — "što da, što ne, što možda" — i pozvati kolege da ga svojim spoznajama nadopune, da napravimo bazu podataka s terena, iz iskustva. Tako počinju iskrena pitanja: za koga je lijeska dobra kultura, a za koga nije. Kako izabrati lokaciju — "idealna parcela ne postoji". I ono najvažnije, prije nego što išta posadimo: "radi li to isključivo zbog novca?" Ako je novac glavni motiv, preporuka je odabrati drugu kulturu. "Nije to baš tako da u lijesci nema zarade, ali… na nju se dugo čeka. Još duže ako krećeš od nule." Govorimo iz perspektive nekoga tko je došao na selo s 2,5 hektara djedovine, dokupio još 12,5, i krenuo s traktorom starim 40 godina.

Pregled svega što sam saznao o uzgoju lijeske — niz tekstova, baza podataka s terena.