· videoStara tema, novi pogled. Ne stignemo snimati video pa ode jedno kratko gostovanje na radio Đakovu, gdje su slušatelji bili pošteđeni našeg izgleda. Nismo baš tip za izravne prijenose — bolje kad možeš malo izrezat promašaje. Ali poruka je ista: uza sve poteškoće, još uvijek smatramo poljoprivredu iznimnom djelatnošću za zasnivanje obitelji i pronalazak "smisla". A kad je riječ o basnoslovnim zaradama, pošteno je reći da ih poljoprivreda ne omogućuje. Možda je i to jedna od prednosti ovog posla.
A onda — buđenje iz zimskog sna. Ursus ponovno jaše. "Evo napokon stroja iza malog Ursusa, u biti ovo je veliki Ursus, nisam se vozio u njemu ozbiljno već." S njim je sve započelo, a rekli smo da ćemo na njemu i završiti: kad svi ovi novi strojevi odu, on će jedini preostat. Valjalo bi mu malo ljubavi dati. Priznajemo i da smo se uljenili na ovim modernim traktorima — ovaj posao s vilama za granje odrađuje stvar koju moderni stroj ne može, jer bi se "pokidalo 600 milijuna žica, crijeva, cijevi i koje čega". Hvala Dominiku na ekspresnom rješenju.
Buđenje iz zimskog sna.. Ursus ponovno jaše. Vile za granje spašavaju stvar.
Prošli smo prvu fazu prorjeđivanja, ići će vjerojatno još jedna, ostatak nagodinu. Ovaj nasad dugo nismo stigli orezati: ostavljen je bio jedan izboj iz kojeg je trebalo ići stablo, pa su nakon dva mjeseca došli srndači i ostrugali ih jedno 60 posto. Nismo imali srca nakon tog prvog poraza, rekli smo da nećemo dirati dok ne stavimo ogradu. Prošlo je jako puno godina. Ograde smo i stavili, ali kapiju nismo.
Ove smo godine potpisali još jedan slavan poraz — prelazimo sa stabla na grm na većini parcela. "Potpisao sam poraz psihološki, jednostavno nema smisla terat nešto što hoće narasti." Biramo najbolje kandidate za budući grm, ostavljamo po šest do osam izboja pored svakog stabla pa ćemo ih 2-3-4 godine puštati da ojačaju, a onda postepeno izbacivati stablo. A izboji — muka ili blagoslov? Dosad smo ih smatrali mukom; od sada na njih biramo gledati kao blagoslov. "Na koljena i udri."
Ove godine sam potpisao još jedan slavan poraz - prelazimo sa stabla na grm na većini parcela.
Izboji.. muka ili blagoslov? Od sada na njih ipak biram gledati kao blagoslov.
Nasadi su daleko od idealnih, ali s obzirom na sve okolnosti zadnjih deset godina, izrazito smo zadovoljni. Fokus je bio na izgradnji obitelji i obiteljskog života — i mislimo da smo uspjeli. Tek sad je došlo na red da i nasade malo nadogradimo. Neki će reći da se moglo bolje, više, drugačije; ali u odnosu na nulu, ovo je tisuću puta bolje. I Ursus će nagodinu napuniti pedeseti rođendan: dida ga je kupio, otac naslijedio, sad se i mi njime služimo — dabogda se i unuci na njemu učili.
Zatvorili smo i prošlu godinu u zadruzi — otpremili posljednji lješnjak, nešto preko 400 tona u godini kad su gotovo svi imali malo roda. Krenule su pripreme za studijsko putovanje u Pijemont: pet dana, 2500 kilometara, trinaest stručnih posjeta zadrugama, tvornicama, rasadnicima i institutu. Bili smo u Ascopiemonteu, zadruzi od preko 500 članova i 3500 hektara, s pogonom kapaciteta 8000 tona — pa polako počinjemo razmišljati o vlastitom zadružnom skladištu.
Brzinski prikaz kako bi jednoga dana moglo izgledati skladište Zadruge. Ascopiemonte, više od 500 članova i 3500 hektara.
A na vratima već čuči nešto novo. Pokleknuli smo, priznajemo: počeli smo se igrati s AI-em i kristalizira se HAHAi — AI specijalist za uzgoj lijeske. Prikupili smo više od 100 tisuća znanstvenih radova, blogova i članaka, odradili filtriranje, pa u bazu znanja za početak ušlo oko 15 tisuća najrelevantnijih. Ideja je svim proizvođačima pružiti utemeljene informacije iz cijeloga svijeta. "Nakon dva mjeseca detaljnog proučavanja shvaćamo da je AI budućnost kojoj nećemo moći izbjeći." Sjećamo se da smo rekli kako nitko neće moći zamijeniti poljoprivrednika u polju, da je autonomni traktor nemoguća misija. Možda je nekad i bila — ali budućnost je već došla.
Finiširam polako AI specijalista za uzgoj lijeske.
