Na što si moram iskreno odgovoriti prije sadnje lijeske...

Na što si moram iskreno odgovoriti prije sadnje lijeske... Po meni, najvažnije pitanje koje si čovjek mora postaviti prije nego što krene u uzgoj lijeske jest sljedeće: radi li to isključivo zbog novca? Ako je novac glavni, najvažniji motiv, cijeli pothvat postaje iznimno kompleksan. Moja osobna preporuka svima je da tada ipak odaberu drugu kulturu. Malo je apsurdno pisati priručnik za one koji žele uzgajati lijesku te u istom tom materijalu spomenuti nešto poput – ako mislite zaraditi puno novca, nemojte saditi lijesku. Nije to baš tako da u lijesci nema zarade, ali… na nju se dugo čeka. Još duže ako krećeš od nule. Govorim iz perspektive nekoga tko je došao na selo s 2,5 hektara “djedovine” te dokupio još 12,5 hektara, koje je bilo potrebno pripremiti za sadnju i kupiti sadnice. Iz perspektive nekoga tko je krenuo u posao s traktorom starim 40 godina i priključcima vrijednim dvije tisuće eura, pa do nekoga tko je došao do najmodernije i relativno kompletne mehanizacije. Ali pred kim je još izgradnja barem 500 kvadrata krovne površine plus 1.500 kvadrata betona dvorišta. Cifre su to od kojih danas boli glava kad ih treba isfinancirati. Kada bih sve te troškove, ali i troškove rada cijele obitelji pokušao zbrojiti, moja je procjena da zaradu nećemo vidjeti barem 30 godina. Iskreno, ne usudim se izračunati. Kalkulacija nekoga tko ima vlastito zemljište te je naslijedio strojeve i “šupe” sasvim je drugačija. To će biti kalkulacija naših potomaka. To je ono za što se borimo. Ali do tog trenutka teško je govoriti o bilo kakvoj zaradi u lijesci iz moje perspektive. Nažalost, danas mnoge aktivnosti jednostavno ne prolaze filter “kalkulacije” i “isplativosti”. Mislim da je to krivi pristup, čemu, naravno, možete svjedočiti kroz naš primjer. Hoćemo li u konačnici polučiti uspjeh, vrijeme će pokazati. Ali, poučen tim iskustvom, naglašavam da je to polazna točka od koje svaki novi lješnjakar mora krenuti. Ako smo na neki način apsolvirali priču o novcu – da će on doći jednoga dana, ali ne brinemo previše kada i ne pokušavamo sve izračunati – nameće se drugo pitanje: ulazimo li u nasad sami ili pak imamo podršku obitelji? Odgovor na ovo pitanje dat će smjer razmišljanja kada je riječ o tome koliku površinu planiramo zasaditi te hoćemo li se lijeskom baviti iz hobija ili pak težiti tomu da postanemo profesionalni proizvođači. Prema svim dosadašnjim iskustvima, što mojim, što od kolega, podrška obitelji presudan je faktor ako želimo povećati površine. Čovjek samostalno može podići i održavati jedan do dva hektara (čast iznimkama :D), ali sadnja i podizanje većih površina kroz plaćanje usluga drugima te eventualni najam strojeva brzo iscrpe svakog pojedinca. Psihološka, a ne samo fizička pomoć obitelji, pokazuje se ključnom za uspjeh (vjerujem da je to istina za sve vrste poduzetništva, ali u poljoprivredi je poprilično izražena). Svi su poslovi u voćarstvu zapravo jednostavni, ali su mnogobrojni i ponavljaju se nekoliko puta u proizvodnoj godini. Počevši od razmjeravanja terena i obilježavanja, pa iskopa rupa, do sadnje, okopavanja, rezidbe, iznošenja granja, kasnije košnje i berbe, često nam bilo koji dodatni par ruku bude neizmjerno koristan. Svjedočio sam, nažalost, i suprotnim scenarijima, gdje su ljudi na silu pokušali uvući obitelj u posao, s gotovo stopostotno neuspješnim ishodom. Moja je preporuka samostalno ne ulaziti u ovakvu avanturu. U današnje vrijeme turbulencije u poslovnom svijetu postale su gotovo svakodnevna pojava, a svatko od nas ima neke limite stresa koje može samostalno podnijeti. Primarna proizvodnja, nažalost, jedna je od onih koja trpi najviše, podnosi najveće rizike i radi s najmanjim maržama. Dugogodišnje nošenje ovakvog tereta praktično je nemoguće za pojedinca, stoga preporučam da se u ovakve pothvate ipak odlučite uz podršku svoje obitelji. #opghaha #samohaha Nagradi nekoga HAHA Slatkim paketom za Božić (primamo narudžbe do 10.12.2025.) https://www.opghaha.eu/products/haha-slatki-paketic

Fotografija