· video"Sve ide glatko", napisali smo na stranicu. A onda u sljedećih sedam dana ne znamo što sve nije pošlo po zlu. Utovarili smo prvi kamion za Italiju, pa ga istovarili, pa ponovo natovarili. Kupcu iz Italije umro je otac — slomio nogu, otišao na operaciju i nažalost preminuo — pa je firma u znak žalosti stala s prihvatom lješnjaka. Isti taj dan saznamo da analize koje smo radili nisu korektne, jer smo imali grešku u tablici. Dvije ćelije u formulama, dva broja na dva mjesta krivo se dijelila — i to baš na najvažnijim podacima, broju pljesnivih i broju onih bodenih stjenicom. Sav lješnjak imali smo apsolutno krivo klasirano. Dva dana smo iz početka analizirali sve što je ušlo u skladište. "Smijem se sam sebi koja količina kaosa je dnevno prisutna."
Sve je stalo iz nesretnih razloga: kupcu iz Italije umro otac, a greška u tablici poremetila klasiranje.
A počelo je dobro. Za našu malu zadrugu ostvarili smo rekordan rezultat: u jednom danu zaprimili, pročistili, izanalizirali i ubacili u skladište 25 tona lješnjaka. Separatori su se pokazali kao odlična investicija — nakon njih je 90 posto lješnjaka ulazilo kao prva klasa, s minimalnim brojem trulih i pljesnivih. Stroj izbaci sve šuplje i one sa sitnom jezgrom koja samo kvari uzorak. Uspjeli smo i podići cijenu za sve proizvođače, s 1,9 na 2,4 eura po kilogramu u ljusci, i to s kupcem koji otkupljuje sve klase — pa i ekološki, pa i loš lješnjak. "Neće ostati lješnjaka na skladištima."
Situacija u PZ Naš Lješnjak — danas ide otprema prvog šlepera, idući tjedan još tri.
Napadali smo na sto frontova. Buraz i tata drže traktor, mama drži preradu, Ivana i klinci slažu kutijice i uskaču svugdje, a mi smo zapeli u zadruzi, u pogonu sto pedeset kilometara od kuće. Težak period — rastegnuti smo preko granica mogućnosti, ali držimo se skupa koliko god možemo, svak drži svoj teritorij. Bilo je dvadesetak dana da je cijela obitelj bila u pogonu u Grđevcu. Proizvodnja je upitna, naplata uglavnom na knap da pokrije troškove, ali vrijednost obitelji na okupu je za nas neprocjenjiva. Novinari su nas pitali bismo li svoj ured — voćnjak, traktor, prirodu — mijenjali za bilo što. Očekivao se uobičajen odgovor. Naš je bio drukčiji: "Već sam ga zamijenio." Sad je ured u automobilu i u tom pogonu daleko od kuće.
Buraz i tata drže traktor, mama drži preradu, Ivana i klinci slažu kutijice, a ja sam zapeo u zadruzi.
Kontrast je svaki dan isti. S jedne strane pročišćavanje u zadruzi — tri separatora, tri elevatora, tri viličara, nova hala. A onda dođeš kući: kanta, lopata, stara šupa i vreće, fizikalija. "Smijem se malo svojoj sudbini koliko je prepuna kontrasta." Doma je nastajao i čitav novi asortiman — početkom godine doslovno nismo imali ni logo, ni proizvod osim sirovih lješnjaka, ni ambalažu. Do kraja godine imali smo karamelizirane i čokoladne lješnjake, ulje od lješnjaka, sapun i labelo, znakove pažnje i poklon-pakiranja za Božić. Najnaporniji posao? Prebiranje nakon krckanja, pa štambiljanje i lijepljenje deklaracija — pet stotina komada u šest sati.
Novi HAHA proizvodi — ulje od lješnjaka, sapun i labelo, sve od ulja od lješnjaka.
I onda, glavna zvijezda. Borko, Dajčvar 5105DF, došao nam je 2017., kad smo s Ursusa iz 1977. prešli na njega. U tri godine prije toga preselili smo se iz Osijeka na selo i krenuli s onom "obiteljsko-poljoprivrednom pričom" — jer OPG je prvo obitelj, pa poljoprivreda, pa tek gospodarstvo. U Borku smo do prodaje skupili 4.659 sati i svo vrijeme bili presretni s njim. Iskreno, isprva ga se nismo usudili ni voziti — Mirko ga je dovezao, godinu dana nam se činio veći i značajniji od nas. Sad ga, nažalost, moramo prodati. Nismo uspjeli dovoljno zaraditi da ga zadržimo. Iako je podigao cijelu HAHA priču na ovu razinu, morat ćemo se snaći bez njega. "Nekad je u životu potrebno otići korak unazad, kako bi mogao nastaviti naprijed." Borko nas nikad nije iznevjerio. Zauvijek ćemo ga nositi u srcu — i gledati ga u stotinama klipova.
Jedan malo duži video o glavnoj zvijezdi našega OPG-a, Borku, koji je transformirao cijelu priču.
Borko u potrazi za novim domom :(
