"Razlog zašto prodajemo Borka.. je Božo." Malo grubo zvuči, ali tako je — nismo dovoljno moćni da ih imamo oba. Plan je bio zaraditi više ove godine i zadržati Borka, ali nije upalilo. Božo, taj najnoviji voćarski Deutz-Fahr, po informacijama za sada jedini u Hrvatskoj, za klasu je bolji, pa je nakon njega u Borku teže raditi. Da bi se isplatio, treba odraditi barem 1100, 1200 sati godišnje. Imali smo jednu takvu godinu u Borku — i još smo pogrbljeni od nje. Cifre su strašne: Borka smo kupovali za nekih 42, 43 tisuće, a ovaj je koštao skoro 90, danas vjerojatno već 100 tisuća plus PDV. Bez fondova to je, bar po našoj računici, nemoguće ostvariti. Poljoprivreda je u tom pogledu nemilosrdna — cijene "željeza" rastu, a od nas se traži sve veća učinkovitost. Priča nam jedan stariji čovjek: osamdesetih mu je urod s pola jutra pšenice bio dovoljan da obitelj ode tjedan dana na more. Danas to nije dosta ni za gorivo i cestarinu.

Razlog zašto prodajemo Borka.. je Božo. Nismo dovoljno moćni da ih imamo oba.
Tih dana vraćamo se na početak. Objavljujemo prvi HAHA vlog — onaj snimljen samima, s kamerom u polju, kad smo imali "toliku tremu kao da stojim pred 100 tisuća ljudi". Ispao je kakav je ispao, a svaki sljedeći bio je mrvicu bolji. Teško nam je gledati sebe iz prošlosti, ali je dobar trening — vidiš jesi li u četiri godine s nekim mišljenjima napredovao ili nazadovao. Iz današnje perspektive, recimo, dojam o poticajima i fondovima nam se osjetno promijenio. U tom prvom vlogu kažemo zašto smo počeli: da podijelimo iskustvo i doprijemo do mladih koji su danas izgubljeni, koji se rijetko susreću s pozitivnim pričama. I sami smo prošli razdoblje traženja, pitali iskusnije za savjet, a zaključak je uvijek bio isti — kako se danas ničime ne isplati baviti. Pet godina kasnije možemo reći da smo iznimno zadovoljni, ponajprije zahvaljujući obitelji.

Prvi HAHA VLOG.. otišao sam u polje, sam s kamerom i imao toliku tremu kao da stojim pred 100 tisuća ljudi.
Od svih vlogova najviše se svidio onaj o životu na selu. I dalje vjerujemo da je budućnost najbolje graditi u ruralnim sredinama, gdje možeš sam uzgojiti ili barem u blizini nabaviti domaću hranu — dok je još ima. Glavni razlog zašto smo supruga i ja odabrali selo je cijena životnog prostora: za one stotinu tisuća eura koliko stoji prosječna gradska nekretnina, na selu stambeno pitanje riješiš za pola, a ostatak uložiš u jedan ili dva posla. Uz kuću najčešće ide i okućnica za vlastitu hranu, a u blizini se može kupiti i poljoprivredno zemljište — podizanje trajnog nasada trenutno je jedna od najisplativijih investicija.

Od svih VLOGOVA, ovaj se svima najviše svidio — život na selu kao odgovor na današnje izazove.
Na selu nismo uvijek na vrijeme — nekad zakasnimo, i to ne zato što smo lijeni, nego zato što smo na sto strana. Trčimo s jednog posla na drugi, usput razmišljamo o trećem, jer je situacija toliko neizvjesna da se postalo nemoguće fokusirati samo na jedno. Kako se kaže — stavi jaja u više košara. Vraćamo se i na onaj video u kojem objašnjavamo nešto naoko neobjašnjivo: zašto smo uništili voćnjak dobljen u nasljedstvo, onih 2,5 hektara višnje. Založili smo kompletnu imovinu za kredit veći od milijun i pol kuna — i opet bismo učinili isto. Govorimo i o ekološkoj poljoprivredi: nema, kažemo, smisla, ali je sljedeći korak ka nečemu smislenom, jer je daleko besmislenije uništavati tlo kemijom i proizvoditi hranu od koje se trećina ionako baci.
A onda dolazi Božić. "Sve leži i počiva na obitelji koja podržava jedna drugu." HAHA priča ne bi zaživjela bez svakodnevnih intervencija cijele obitelji — što uže, što šire. Počeci su bili skromni, a prvi traktor bio je upravo onaj star više od 40 godina. "Ja prvo sam imao probleme, pucali su mi neki dijelovi na traktoru jer ih nisam podmazivao, ja nisam ni znao da treba podmazivati." Zadržati obitelj na okupu najteži je zadatak, ali je zato i nagrada najveća. "Ključ zapravo je ta nekakva upornost. I naravno obitelj, obitelj na okupu."

HAHA Božić — zadržati obitelj na okupu najteži je zadatak, ali je zato i nagrada najveća.