Stariji video, ali još jedan podsjetnik za sve one koji planiraju ući u ekološku proizvod…

Zahvaljujem Bog svima, ja sam Tom i u ovom ću vam video pokušati objasniti nešto što je zapravo neobjašnjivo tj. zašto sam uništio voćnjak koji sam dobio u nasljedstvu, prliko je 10 godina kako smo supruga i ja iz grada preselili na selo, u tih smo 10 godina. Ovdje su osnovali obitelj sa petero djece, evo uništili, vidjet ćete neke kadrove, 2,5 hektara nasada višnje iz nekakve vrijednosti veće, pa sigurno veće od 100 tisuća eura, bojim se i kalkulirati. Mi smo založili kompletnu imovinu koju smo stekli u međuvremenu za kredit veći od milijun i pol kuna te bi i dalje učinili isto i sad kako je moguće da smo zadovoljni te kako i dalje tvrdimo da je selo i zapravo poljoprivreda idealna platforma za zasnivanje i život u obitelji tj. obiteljski život da se probam. Što se zadržati na temi, često mi to bude problem ako znam okolišati, zašto sam uništio taj voćnjak koji mi je dan u nasljedstvo te u biti to je voćnjak zahvaljujući kome smo i donijeli tu odluku da se preselimo iz Osijeka, damo otkaze na poslove koji su tad još prije 10 godina nam donosili nekakve prihode daleko veće od 10 tisuća kuna mjesečno te se odlučili baviti ekološkom poljoprivredom. Od kako je ovaj voćnjak posađen u 2006. godine od samih njegovih početaka i začetaka sam bio zadužen za njegovo održavanje, otac se uz svoj posao ondašnji kao profesor u srednjoj školi bavio hobi, uz to je imao hobi tj. bavio se voćarstvom te sam mu u dvojoj poljoprivredi najviše ja pomagao, bio sam najstariji i nekako najlakše sam se odlučivao ići na selo. Naravno da mi tad na kraj pameti nije bilo da ću se baviti ovime do kraja, vjerojatno do kraja svog života i ajmo reći poticati druge, a da i oni probaju svoj život posvetiti selu i poljoprivredi. Ta nekakva iskustva, mlada, rana, vrlo su mi u biti dala snagu da se odlučim na ovaj pothvat, spominjao sam to već u prijašnjim videojima da možda ne duljim. kad sam došao, tj. kad smo došli na selo i kad sam preuzeo brigu za tim voćnjakom, glavna, najvažnija odluka koju sam trebao donijeti je kako nastaviti jer naravno ok, ovo održavanje sam apsolvirao, ali Kako nastaviti ovaj biznis dio priče, znači da li nastaviti sa konvencionalnom proizvodnjom koja mi već tada meni kao nekakvom neiskusnom, zelenom, mladom poljoprivredniku nije baš imala previše smisla, a za ovu ekološku sam. Još bio je još zeleniji možda, znači još sam malo manje, još sam manje o njoj znao, znači trebalo je donijeti odluku da li nastaviti sa nekakvih postojećih 15 do 20 prskanja godišnje herbicidnim pojasom, puno nekakvih stvari koje mi se nisu sviđale i dugoročno sam vidio da nisu održive jer kako sam došao na selo počeo sam jako puno čitati knjiga ne samo o poljoprivredi nego i o nekakvoj filozofiji i duhovnosti i takvim temama, no kad je bila riječ o poljoprivredi. I držao sam se one nekako. Uvijek sam se držao teme tla, znači utvrdio sam da je uzrok svoj poljoprivredi, znači našoj proizvodnji hrane je tlo na kojem uzgajamo naše biljke te sam sve, ajmo reći, knjige koje sam tražio su bile vezane za tu temu E sad ono kad nakon nekog vremena i čitanja knjiga, iskustava, svačeg nečeg pročitaš da tih 15 prskanja koje smo imali, ne znam, ajde pravom izbrojit. Znači imaš u jesen i u proljeće ti ide bakar, to su dva, onda prije cvatnji idu tri što rješavaju ovaj problem koji sad imamo tj. koji nam je napravio ovo što se sad događa, molili uprskaš tri puta u cvatnji, nakon molili ideš barem dva do tri puta da štitiš lišta od kozičavosti, to je u biti ovo što sam isto snimao, vidjet ćete kadrovi list postaje žut, ima točkice, to nam se uništilo prije tri godine, ajmo reći počelo. A tu je voćnjak ajmo reći krenuo pod navodnicima propadat, uglavnom znači imaš tri prskanja poslije cvatnje vezano ovisno naravno o kišama, ali dva do tri prskanja godišnje gdje štitiš list, onda imaš prskanje jedno koje mi je u biti najgore bilo od svih. Jer je onako totalno neprirodno, to je prskanje za dozrijevanje, znači gdje se nekakvom kemijom ujednačava dozrijevanje ploda jer naravno kako cvatnja traje 7 do 10 dana tako i plodovi dozrijevaju različitim tempom ovisnosti o tome kad se koji oplodio i onda da nemaš problem u berbi ne znam prezrelih i zelenih višanja prskaš sa sredstvom koji ujednačava zriobu, tako da ne znam 7 dana nakon tog sredstva, nakon prskanja tog sredstva ti je berba. Osmi dan bereš jer je plod zrio, dozrio je umjetnim putem i on opada sam, ono nekakav stres ajmo to tako reći. poslije berbe opet štitiš list, da a prije berbe moraš sa insekticidom pobiti trešnjinu muhu, naravno i ostale kukce u voćnjaku. Kažem bilo je to jako teško, prvo znači neiskustvo, ne samo mene nego okoline u kojoj sam se našao ekološka poljoprivreda i danas u biti ljudi neiskusni kada je riječ o ekološkoj proizvodnji, ekološkoj poljoprivredi tako da je to onda bilo još gore, sad kažem ja ovim ću video nekima još to otežati ali evo imam nekakvo iskustvo koje govori. Govorim da ta vrsta proizvodnje kada je riječ o višnji, barem ovog sortimenta kojeg ja imam, vjerujem i za većinu sortimenata modernih, jednostavno nije održiva, nije ekonomski opravdana. … Kako sam počeo čitati dosta o toj ekološkoj poljoprivredi i vidio, tj. vidio, osjetio, pročitao nekakve potencijalne posljedice koje će se kroz godinama događati na tlo? Tako je usporedno s tim i raslo nekakvo nezadovoljstvo i stres u proizvodnji jel, osjećao sam se kao da je ono ja kažem ljudima simbolično zamislite jedno ogromno polje nekakvih šta ja znam 10 nogometnih igrališta na kojem se nalazi hrpa love, mislim hrpa, nalazi se recimo 25 tisuća eura ja kažem u gotovini i tvoj je zadatak da trčiš naokolo i pokušavaš to zaštiti od vjetra koji puše sa svih strana. I što si uspješniji, što više trčiš, što više kemije koristiš i koje kakvih drugih alata to ti pod navodnicima više novaca ostaje, a za svo to vrijeme si pod stresom, znači upravo ono od čega smo bježali pod navodnicima iz grada se počelo opet uvlačit u naš život i na selu. Otac također nije mogao podržati u startu tu odluku da se bavimo ekološkom poljoprivredom pa me molio da još godinu dana odradimo to konvencionalno na što sam mu pristao jer ipak je on ja kažem taj nasad uzdigo podigo, ja kažem volio ga je ko svoje četvrto dijete pa smo pokušali i tu godinu odraditi tu konvencionalnu, bio sam jako, jako nezadovoljan, imali smo čak i dobar prinos i vrhunsku višnju. Ali su krenuli problemi sa tržištem, ajde neću sada pričati dalje više o tome, tu ću jedan poseban video snimiti kako je uopće moguće ne znam da sam u prve tri godine poslovanja proizveo 100 tona višnje vrhunske i ekološke i bio u minusu, bolesna situacija. Utvrdio sam znači ono prskanje nula bodova, ne mogu to raditi, dugoročno posljedice na tlo su neizmjerne, ogromne, katastrofalne, svojoj djeci i unucima neću ostaviti zemlju, ostavit ću pijesak, pustinju i ne želim se jednostavno time baviti, pa sam rekao čak i po cijenu čupanja nasada ne mogu se baviti, u konačnici moram probati ekološku poljoprivredu, za njih evo nekoliko. Dakle, godina kako sam se hajmo reći pod navodnicima malo medijski eksponirao i snimao ovakvu vrstu videa, dosta me ljudi kontaktiralo sa pitanjem da li da prebace svoj nasad u ekološku da im dam nekakva iskustva jer evo ja sam to odlučio, imam nekakvu spoznaju što je preporučam i onda je moje pitanje uvijek prema njima bilo da li ti od tih višanja, da li od tog nasada trebaš zarađivati za život, znači da li ti je taj novac jako bitan da ga imaš, da na njega računaš pod navodnicima. Hvala. I kad god, a uglavnom je odgovor bio potvrdan, ja sam ljudima rekao, čuj jednostavno nemoj se baviti tom vrstom, to je, nemoj se baviti tom vrstom proizvodnje za novac, znači to je proizvodnja koja je po samoj priredi ekstenzivna i nema nikakve garancije, znači jednostavno ne možeš se u nju pouzdati, ne možeš znati da će ti ona otplatiti ratu kredita, da će ti ne znam školova djecu za fakultet, možeš jedino ja kažem nju posvetiti moru. Pa ako ove godine ne ideš na more jer višnja nije urodila jeziga, ići ćeš na godinu. Malo se šalim, situacija je zaista jako ozbiljna i evo vidite po ovim nekakvim, nisu to nikakvi rezultati, to su posljedice da jednostavno ovakav model gospodarenja nasadom višnje je nemoguć i neodrživ, bio sam ajmo reći ekstremniji nego većina ekoloških proizvođača pa sam suzbio mnoga sredstva koja su drugi koristili ali vidim da je u njihovim nasadima rezultat gotovo identičan. Znači jednostavno oni su uložili više novaca, tretirali su nekakvim skupim, relativno neučinkovitim ekološkim sredstvima i na kraju ok, imaju nekakve prinose ali i dalje to pod navodnicima nekakvim baš jednostavno nema, nema smisla, bolje saditi ja kažem bilo šta drugo i evo. I to nam je sad glavni zadatak da smislimo šta ćemo ako nećemo još liječnjaka šta ćemo sad umjesto ove višnje. spomenuo sam kažem i u uvodu i u nekakvom naslovu da procijenjena šteta ovog nekakvog mog eksperimenta je sigurno u U rangu 100 do 150 tisuća eura, znači kad se uzme oportunitetni trošak, trošak sadnje, godine koje su prošle da uroda nije bilo, urod je bio smanjen pa ga sad opet evo neće biti jer ga čupamo, podižemo nešto drugo, tako da je šteta kad se procjenjuje novcem. Ogromna, ogromna, neki će reći gle primio si zato ekološki poticaj usporedbe radi kažem, znači za ovaj nasad primamo nekakvih 2000 eura kada je riječ o ekološkoj proizvodnji poticaja godišnje, to tako reći pokrije ajmo reći te nekakve inpute, pokrije ti troškove zaštite, gnojidbe. Plavog dizela, kvarova i strojeva slično amortizacije dok ti je zarada, tj. zarada bi ti trebala biti taj plod kojeg i kad uspiješ imat bude nevjerojatno niske cijene i jednostavno nisi motiviran. Uopće da se time baviš, kažem svaka čast onima koji su to uspjeli, volio bih evo ako u ovom videu, ako ovaj video naiđe na nekog uspješnijeg ekološkog proizvođača višnja da mi se javi, ja ću drage volje napraviti video o njemu, o njegovoj proizvodnji, o njegovim uputama ali evo prema mojim dosadašnjim spoznajama. I ekološka proizvodnja višnje na što kažem monokulturi od 2,5 hektara apsolutno nema nikakvog smisla i neodrživo. zašto snimam naravno ovaj video, zašto sad ja tu pričam i koja je svrha, nisam netko tko kuka, tko se žali, tko se jada niti time želim privlačiti pažnju, jednostavno želim. Pokazati i prezentirati da osim tog nekakvog „materijalnog gubitka“ naša obitelj je izvukla i veliku nematerijalnu korist, znači zahvaljujući našoj odluci da dođemo na selo, da se počnemo baviti poljoprivredom. A da u tu priču ne ulažemo samo nekakav novac, ušteđevinu, zaradu nego da dižemo i nekakve kredite i na konačnici dajemo svoje vrijeme za to je rezultirala time da je cijela obitelj okupljena oko toga, znači nisam otišao u Irsku, nisam osnovao obitelj vani, ostao sam ovdje, imamo petero djece, ta djeca imaju svojeg djeda i baku s kojim se druže svakodnevno, a djeda i baka vide i druže se sa svojim unucima, u priču se uključuje i moj brat. Već godinama radi zajedno s nama, potencijalno se nadam i sanjam da ćemo kroz Lješnjak ipak imati nekakav bolji ekonomski rezultat i pa ću možda potencijalno uspjeti i sestru ja kažem izbaviti iz Zagreba i grada, vratiti ju nazad, tako da se stvorilo jedno zajedništvo. Dakle koje je po meni jednostavno neprocjenjivo, znači obitelj je na okupu zajedno proživljava i te teške trenutke, imamo mi naravno i naše nekakve pobjede kojima se zajedno radujemo, djeca u svakom trenutku mogu doći k meni, biti sa mnom u traktoru, ići sa mnom snimati video, evo sada smo počeli. Bavit se nekakvim poslovnim sastancima kada je riječ o vodstvu zadruge, pa oni putuju sa mnom, obilaze gradove, muzeje, rijeka, jezere, parkove, znači priušteno im je nekakvo djetinjstvo koje smatram zapravo najvećom pobjedom ovakvog stila života, znači nismo orijentirali sve k novcu i prema novcu i za novac, nego smo stavili obitelj na prvo mjesto, znači iskustva naša. Doživljaje koje mi imamo i dijelimo s našom djecom, pouke koje oni. Doživljavaju izvode iz naših iskustava, znači da nije problem nešto probat, nije problem ne uspjet, kako evo se zatvorilo karikiram 100 tisuća eura u višnji, možda se potencijalno otvorilo 200 tisuća eura kroz lješnjak ili ne znam nekakav, nekakvu buduću zadrugu i zajednički proizvod, zajednički plasman lješnjaka u ne znam Kinu, nemam pojma stvarno šta se tu može izdogađat, ali evo. Kako kaže život kad se jedna vrata zatvore. Druga se otvore, sad na nama je da evo odlučimo kroz koja vrata želimo prolazit i koja vrata želimo zatvarat, a koja želimo možda i otvorit. kad je riječ o poljoprivredi i poljoprivrednoj proizvodnji naglasio sam da mi je iznimno važno, da mi je najvažnije u poljoprivrednoj proizvodnji sačuvati i očuvati kvalitetu tla i nadam se i povećati da bude što povoljnija za uzgoj hrane jer možda će u budućnosti naša djeca ili njih naši unuci doći do nekakvog modela gdje će. Ne znam, uspostavit će se neka civilizacija koja će cijenit zdravo tlo i zdravu hranu, sad se to nažalost uopće ne cijeni i nikome do toga nije stalo, ali evo kad je riječ o nekakvim brojkama uspjeli smo tlo na koje sam naslijedio sa nekakvih. Što se nekakve kisele reakcije nekakvog pH broja 6 na skali podići na nekakvih 7, 7,5 što je tlo koje je zapravo pogodno za veliku većinu svih poljoprivrednih kultura, a humus koji je bio na iznimno niskoj razini, kaže literatura jako siromašno 1,5% što je čak i dobro za tla koja su oko nas i koja degradiraju sve većom razinom. Uspjeli smo ga u ovih 7 godina između dvije analize, 6 godina iz 2017. do 2023. podići na 3,5% što je evo prema nekim mojim saznajama i spoznajama i analizama koje sam imao prilike vidjeti kod drugih ono bajkovita brojka, nevjerojatno znači da se u toliko kratkom periodu humus digao 7,6 na 3,5% U nekoj budućnosti će se to cijeniti ja kažem više nego ti kemijski tretirani proizvodi, nezdravi proizvodi iz pustinje od tala, jednog dana će možda naši unuci dobiti ponudu ne znam za ta dva i pol hektara, za dva milijuna eura, pet milijuna eura, tko zna do čega će doći u budućnosti, tako da evo smatramo to nekakvom pobjedom. Tko vam evo daje snagu da nastavim tako i dalje raditi i samo evo ne s ovom kulturom, hvala vam puno za pažnju i evo nadam se da ste čuli nešto zanimljivo, ako smatrate da netko ima koristi od ovog videa, a uspjeli ste ih držati do kraja molim vas da ga evo podijelite na vašim profilima i naravno komentirate. Svoje viđenje cijele situacije do sljedećeg videa, čujemo se, vidimo se, Bog.