· video"Đabe svega ako ne uspiješ pokupiti lješnjak." Tako kaže kolega, i mi se složimo. Đabe prskanja, đabe gnojidbe, đabe uroda — ako na kraju ne pokupiš. Zato se ovog kolovoza maksimalno trudimo pripremiti teren. Prošle godine nismo stigli, došla je suša, i punu prikolicu od četiri i pol tone napunili smo s pet stotina kila lješnjaka i četiri tone grumenja. "Kako baciti cijelu obitelj na koljena? Jednostavno — četiri hektara pofrezaš i ne središ za berbu." Tješimo se da je ovo zadnje ručno skupljanje: napokon smo nabavili stroj i četke za skupljanje u sredinu.
Prije berbe ide niz zahvata. Freza, rotodrljača, valjak — pa opet ispočetka kad nismo zadovoljni. Prošli smo jednom valjkom, ali bilo je premokro pa se nije dobro uradilo. Čekamo da padne kiša i da buse koje smo podigli rotodrljačom opet omekšaju da ih možemo usitniti i povaljati. Pa završno frezanje, dvojili smo hoćemo li proći još jednom unutarrednom frezom — kad smo vidjeli učinak, nismo mogli odoljeti. Nadamo se neka kiša, barem dvadeset litara, jer ako tlo ostane tvrdo, četke će dizati zemlju i uz lješnjak će se skupljati silni busovi.
Usput rješavamo i izboje — "najveće muke u organskoj proizvodnji lijeske". Otkrili smo tri načina: za kalemljene sadnice je prekasno, totalni herbicid u eko nasadu nije opcija, pa smo odabrali treći. Probavali smo svašta — čupati ručno dok su zeleni, škare, trimer s flaksom. Onda je došao "zadnji krik HH tehnologije": didin izum sa pilom. Usporedili smo ga sa srpskim prstima i barem je duplo brži. Na velikim izbojima je nezgodno jer ne znaš gdje je deblo, na manjima top. "Unatoč svoj mehanizaciji koju smo do sada nabavili, kičma je ipak glavni alat." Iznosimo izboje ručno; tko misli da u poljoprivredi možeš samo sjediti u traktoru, vara se.
"Iznašanje" izboja... Unatoč svoj mehanizaciji koju smo do sada nabavili, kičma je ipak glavni alat...
U jeku priprema dolazi i jedan od najtužnijih prizora. Voćnjak višanja, koji bi trebao biti u punom rodu i listu, stoji potpuno ogoljen — "nula bodova". Moramo ga čupati. Nema mu opstanka u ekološkoj, a konvencionalnom se ne želimo baviti. Od prvog dana bio je osuđen na propast: trebala je doći oblačinska iz Srbije, sadnice su stopirane na granici, pa je tata u rasadniku dobio cigančicu uz riječi "to ti je ista višnja". Ispalo je da nije ni slična. Sljedeća akcija — čupanje s Rexom.
Kako riješiti izboje u nasadima lijeske? Didin izum za izboje u akciji.
A onda, napokon, vijest iz Jožinog pogona. Tri dana smo tamo namještali, došao je i tehničar iz Italije, i "najdraži stroj u pogonu" napokon radi. Laserski optički sorter, kupljen prije dvije godine, plaćen milijun i pol kuna — i praktički dvije godine nije bio u pogonu. "Ljudskom rukom moguće je prebrati deset kilograma jezgre na sat, a ovaj stroj prebire oko osamsto." Stroj je doslovno IT čudo; da bi ga shvatio, trebaš imati programerski mozak. Radi po boji, kamere visoke razlučivosti, ljudska ruka i AI u sinergiji razdvajaju dobre od loših. "Koji turn over u mom poljoprivrednom životu — napokon svoje nedostatke u šarafanju nadoknađujem za tipkovnicom." U tom pogonu, oko šesnaest stotina kvadrata pod krovom, prerađivat ćemo zadružni lješnjak.
Zašto je naš nasad višanja u startu bio osuđen na propast? Sljedeća akcija, čupanje s Rexom...
I usred sve te nove željezarije, jedan komšo zaustavi nas u trgovini: čuje da prodajemo Ursusa. "Nemoguće, taj traktor nikad neće ići na prodaju." Svi ostali strojevi vjerojatno hoće, ali on ostaje zadnji. "Sjeti se, Tomi, da si sa Ursusom krenuo i da ćeš na Ursusu završiti." Nije nužno kupiti stroj od milijun kuna — i sa starom mehanizacijom se može, pa polako nadograđivati. Urod ove godine nije spektakularan, ali je barem nešto; neki kolege bili su puno lošije sreće. Za desetak dana startamo.
Ljudskom rukom moguće je prebrati 10 kg jezgre na sat, a ovaj stroj prebire oko 800. Nevjerojatno.
Sjeti se Tomi da si sa Ursusom krenuo i da ćeš na Ursusu završiti. Taj traktor nikad neće ići na prodaju.
