Zašto je naš nasad višanja u startu bio osuđen na propast?

Evo jednog od najtužnijih prizora u mom poljoprivrednom životu, znam da ste danas, mislim ovih dana svi bili izloženi tučama, poplavama, vjetrovima, evo hvala dragom Bogu meni je zasad to, tj. meni i moje obitelji je to zasad obišlo, ali evo proživjeli smo nešto slično. Mada kažu neki da smo sami mogli na ovo utjecati, samo što eto nismo htjeli, ovo je voćnjak višanja u punom rodu, trebao bi biti u punom listu, međutim krošnje su mu kompletno ogoljene, evo ovako će se bolje vidjeti, znači nula bodova, spomenuo sam već i snimio jedan video, znači ovo je voćnjak koji moramo čupati, jednostavno nema. A nema šanse da opstane u ekološkoj, mi se ne želimo baviti konvencionalnom proizvodnjom i ta kultura jednostavno nije, u ovom obliku nije pogodna za ekološki uzgoj, a prvo i osnovno mnogima možda nevjerojatno, ali od prvog dana od kada smo ju posadili tada je već bila osuđena na propast. Zašto, naglasit ću dvije važne stvari da znate svi ostali koji krećete sa voćnjacima bilo kojeg sortimenta, bilo koje vrste, jako, jako morate paziti na razmak između stabala, znači ova stabla tj. ovaj voćnjak jel je pripremljen za jedan drugi sortiment, za sortiment višnja koji se zove oblačinska, međutim vjerojatno zbog političkih razloga su sadnice prije sadnje stopirane na granici jer su bile trebale, jer su trebale biti uvežene iz Srbije, pošli smo u rasadnik tj. tata onda, tražio zamjenske sadnice i rekli su mu gle nemamo oblačinsku, imamo ti cigančicu, ma kaže to ti je ista višnja, ispostavilo se da ne da nije ista nego nije ni slična ni po kojim karakteristikama i evo rezultat je ovakav, znači pregust sklop. Znači ogroman, mislim prevelik broj stabala po jedinici površine za ovaj rast, vidiš koliko su one velike, tko god je vidio nekakav višnjik većinom je kod nas sađena oblačinska višnja, to je višnja koja je doslovno 3 puta manja od ove, tako da obratite pozornost, a pogotovo oni koji se žele baviti ekološkom proizvodnjom. Dakle, obratite pozornost na razmake između biljaka jer su vam oni bitni zbog sušenja voćnjaka, znači nakon kiše ili za vrijeme velikih rosa, magle ili slično, što je voćnjak prozračniji to će se vlaga prije pod navodnicima maknuti iz voćnjaka, a vlaga je zapravo uzročnik većine oboljenja u voćarstvu, to znaju vinogradari jako dobro i oni koji su u blizini vinograda, poslije svake kiše ide prskanje i zaštita. Da ne duljim previše, uglavnom gljivice iz tla Asku koje prezimljuju Asko sporama kada je velika blaga zraka, znači pri zemlji, pod navodnicima isparavaju, penju se u krošnju i zagađuju list, napadaju list, tako da mi nismo uspjeli zaštititi ekološkim metodama ovaj voćnjak. I onda sam rekao gle nema smisla, da osim tog gustog sklopa još jedan dodatni razlog zašto je ovaj vođnjak u startu bio osuđen na propast, to je orijentacija zemljišta, znači ovi su redovi orijentirani istok-zapad umjesto sjever-jug, znači ispred mene je istok, gore je sunce tu je jug, niza je naravno zapad. Zašto je to važno, evo mogu vam ukratko pokazati, mada se ovdje ne vidi, ali evo da imamo lišća, ovaj vidiš gdje je sjena, sjena prekriva prostor između redova, znači ovo bi sve bilo zasjenjeno, znači bilo bi doslovno kao u šumi, šta to znači, to znači da vlaga jednostavno ne može otići van. U suprotnome, vidite ovdje recimo da je dobar razmak između redova, da su redovi orijentirani jug sjever, sjever-jug, ovaj prostor bi sada bio osunčan i voćnjak bi se bez problema osušio, kad je on ovako zasjenjen, znači prvo pregust, sklop, drugo loša orijentacija, jednostavno je nemoguće da se on prosuši, tako da to su dva glavna razloga osim ovog trećeg naravno. Zbog čega je ovaj voćnjak osuđen na propasti zapravo je propao, sada još samo moram naći vremena da ga napadem sa Tirexom, ali evo ogromna šteta, ali kako kažem sami smo si za nju krivi prvo zbog neznanja u asortimentu, drugo zbog nekrive orijentacije redova jer kao bilo je neprirodno orijentirati redove. Sjever-jug jer ima više okretanja, bolje je i LK, imamo lakše nam se okretati ako je istok-zapad, međutim sve za sobom nosi nekakve posljedice, tako i ova priča, to je to, teško je ovdje biti nasmiješeno ali šta da radiš, čeka nas neka nova priča, valjda će i ta nova priča imati neke nove pozitivnije rezultate. Spomenuo sam da ono što nas u biti mene druge možda ne toliko, mene tješi jer što je ovo zemljište ima savršenu analizu tla, u zadnjih 5 godina smo humus doslovno udvostručili sa 1,5 na skoro 3%, zemljište smo makli iz kisele sredine prema neutralnoj, BiH je negdje oko 7. Ajde čak zahvaljujući tome što nije bilo puno roda ima i dovoljno nutrijenata, to je dobro opskrbljeno i fosforom i kalim jer eto nismo izvukli stotine tona višnje iz ovog nasada, nismo ga iskoristili maksimalno, tako da evo svaka sljedeća kultura će doći na plodno tlo, sad je samo važno zaključiti što je to što može opstati u ekološku, a da opet nije lješnjak jer možda je lješnjaka za sad dosta. Evo do neke sljedeće prilike čujemo se, zbog.