"Ne stignem se još resetirati na tvorničke postavke nakon ovog leta iz Turske", kažemo, i složimo kratki video s nekoliko kadrova da i vi vidite što smo vidjeli. Posjetili smo dvije tvornice. Jedna proizvodi sve strojeve za lješnjak — skupljače, sušare, separatore, četke, puhače — a druga je fokusirana na malčere i freze. Ta druga, Agro, čak je imala nekog zastupnika u Hrvatskoj, ali se, kažu, nešto izjalovilo.
Logika nam je jednostavna: ako već idemo po strojeve, a ne možemo napuniti kamion samo strojevima za lješnjak, povučemo još jedan malčer ili frezu. Transport značajno utječe na konačnu cijenu — nije isto hoće li po stroju biti 500 ili 800 eura — pa čekamo ponude koliko će nas koštati šleper. Pripremamo prvu narudžbu za ovogodišnju berbu; po anketi nam se slaže nekih šest-sedam strojeva. A sama tvornica izgleda zanimljivo: ekipa lijeva svoje čekiće za malčere, sve rade sami — CNC za rezanje, laser, tokarenje, varenje, čak su imali i nekog robotskog zavarivača. Strojevi izgledaju masivno; jedva čekamo da nešto od toga vidimo u radu.
"Kratki" pregled posjete Turskoj — dvije tvornice: jedna za sve strojeve za lješnjak, druga za malčere i freze.
Prije svega toga malo smo se rastočili — Žumberak, Rastoke — da voda odnese tremu prije leta. A onda umjesto soli dolaze slani znoj i prašina, jer kod kuće čeka priprema za berbu. Ove godine bit ćemo dosta na gostujućim terenima, pa naše nasade moramo pripremiti na vrijeme.
U ekološkom uzgoju lijeske dva su najveća problema. Prvi, najozbiljniji, jest trava. Berba je s poda — lješnjak kupimo odozdo — i zato ne smije biti trave. To je zahtjevan pothvat; dosta ljudi baš zbog toga odustane od ekološke. Puno ovisi o vremenu: hoće li biti kiše, kako ćeš stići pomalčirati. Mi smo se odlučili za frezanje — rizično, ali učinkovito ako upali, kao i svaka rizičnija akcija koja ima bolji rezultat. Drugi problem teže je priznati: "jel netko primijetio? Urod je smanjen." No što je tu je, idemo dalje.
Postupak ide korak po korak. Prvo freza s ticalom oko voćaka, za uništavanje korova i ravnanje. Onda rotodrljača za prostor između redova — 2,5 metra, pa preklapamo s jedne i s druge strane jer ne možemo dovoljno blizu grma. Tu se sekiramo što su neki voćnjaci podivljali u grm. Rotodrljaču smo posudili od Vinka; "to je najbolji stroj koji si nikad neću moći priuštiti" jer rijetko treba, a skup je. Iza toga blanja, kojom povučemo zemlju da poravnamo, i na kraju valjak da stisne. Žurimo da sve poravnamo prije kiše, pa da kiša dovrši posao. Mokro je, lijepi se na valjak, nije ni blizu idealno — ali najavljuju kišu opet sutra, pa je bolje odraditi pa makar ne bilo sto posto.
Pripreme za berbu: prvo frezanje za uništavanje korova, drugo za ravnanje, pa rotodrljača, blanja i za kraj valjak.
U jednom nasadu sami sebi smo zakuhali. Sadili smo na razmacima 5x4, 5x5, a ovaj na 6x3. Riješiš jedan problem, a stvoriš budući: na pet metara lješnjaci će vjerojatno biti pregusti, kabina neće stati između redova, pa slijedi nabavka drugog traktora ili žešća rezidba. A na šest metara opet nijedan stroj ne odgovara — prednja freza metar, zadnja 2,30, i ostane nam sredina, pa se moraš voziti još jedan trag dodatno. "Pa to nije samo poljoprivreda, cijeli je život takav: riješiš jedan problem, stvoriš drugi." Na predavanju su to lijepo rekli — postoje ljudi koji svakom rješenju nađu problem, i oni koji svakom problemu nađu rješenje. Tješimo se da smo mi HAHA ekipa ona druga, pa ćemo i ovo nešto osmisliti.
Priprema za berbu, nastavak: žurimo da sve poravnamo prije kiše, pa da kiša dovrši posao.
Sjedim u voćnjaku i strpljivo čekam da me spase... jel možeš na slici pronaći kvar?
A tu je i ono što nas, kažemo, najviše drži: "da mi je netko pričao da je glavni posao u poljoprivredi zapravo šarafanje, ne bih mu vjerovao." Bez alata nema zanata. Baš zato smo sigurni da poljoprivrednike neće zamijeniti nikakva umjetna inteligencija.
Bez alata nema zanata. Siguran sam da poljoprivrednike neće zamijeniti nikakva umjetna inteligencija.
