· videoPrvog travnja javili smo da su nam pokucali Stranci. Ljudi u odijelima bacili su na stol cifru koju ne možemo ni izgovoriti bez da se zakašljemo i kupili nam cijelo imanje — uz keš, dobili smo i "manji" hotelčić u Dubaiju i skromni penthouse od 480 kvadrata s bazenom i saunom. Nakon više od deset godina robovanja na zemlji, podizanja nasada, krvavog okrupnjivanja parcela i kupovine više od 1001 priključka, uz ono svakodnevno lažno zaklinjanje ženi "ljubavi, ovo je STVARNO zadnji komad željeza, majke mi, gotovi smo" — dogodilo se neizbježno.
Umjesto da prodamo video opremu i prestanemo snimati, napokon smo došli k sebi: pametnije bi bilo zaposliti nekoga da nam pomogne. Tražili smo HAHA pojačanje, nekoga tko voli foto i video svijet, jer sami nismo stizali ni Facebook održavati. Plastenik, koji smo uzeli da konačno imamo vrt, odužio se preko svake mjere. "Rekao sam, molim vas lijepo, nema veze koliko košta, dođite i namontirajte nam ga" — a montaža koja ekipi traje dva dana nama je trajala više od dva tjedna, uz to što je prvo stajao pod šupom mjesec i pol. "S obzirom da kasnimo deset godina, tješim se da ćemo nagodinu barem imati plastenik, ako Bog da možda i dva."
Plastenik koji unaprijed pripremamo za iduću godinu — montaža nam se poprilično odužila.
Na parceli gdje smo počupali višnje pripremali smo novi projekt — "tu bi trebala niknuti šuma hrane", ali zbog birokracije za sada ne može, pa smo usijali pašni miks. Bila je to prva sjetva u životu, "vjerojatno najgora, a moguće i zadnja". Posudili smo od Kileta grubor i jednu crvenu sijačicu jer u takvu parcelu ne smiješ spustiti skupu pametnu sijačicu. Kalibraciju nismo baš pogodili; gdje je išlo četrdesetak kila sjemena po hektaru valjda nešto i isklija.
Prva sjetva u životu: pripremamo teren gdje su bile višnje, usijali smo pašni miks (DTS).
Među strojevima ista pjesma: "nisam još kupio stroj koji nismo morali doraditi." Freza nam je na popravku u Italiji — "poslali smo je na godišnji odmor" — pa je u igru ušao Optimus cvaj, nož koji plitko podreže korov i prekida kapilarno dizanje vlage, brži od freze i najbolji baš kad je zemlja tvrda i suha. Sjetili smo se i kako je sve počelo s frezom: kad ju je bratić prvi put kupio i pozvao nas da probamo, prošli smo deset metara po visokoj travi i nismo mogli vjerovati — iza nas ravno pofrezano. A male greške i kvarovi pretvaraju se u velike: pukao kardan, ispadali šarafi, stradala pumpa i nosači bureta koje smo varili "jedno tristo puta".
Optimus cvaj — nož za brzinsku obradu oko voćaka dok je freza na popravku.
Probali smo i navigaciju koja sama vozi. "Prvo je bilo dobro, a onda sam skontao da nam se svima crno piše." Sjećamo se starih stavova, kako nema šanse da nas zamijeni umjetna inteligencija i autonomni traktori — pa smo zadnjih mjeseci intenzivno istraživali protivnika. Vratili smo se "vragu", digitalnom svijetu iz kojeg smo prije deset, petnaest godina pobjegli jer je bio loše mjesto za nas. "Traktori su ubili konje, a ubijanjem konja otišli su i ljudi sa sela." Tada, tko nije ostavio konja i plug i kupio traktor, morao je napustiti poljoprivredu; sada se boji da će biti slično s AI-jem. "Čovjek sniva, a Bog određuje."
Probao navigaciju koja sama vozi — prvo dobro, a onda skontah da nam se crno piše.
Dobro nam je došlo i da se vratimo onome pravom — u drndanje, u masno, u curi ulje. "U doticaju si s nečim stvarnim", a u zadnje vrijeme se borimo s e-ajem, papirima, skupštinama, mailom i monitorom. U Zadruzi su zadnje tri godine bile napete, ali smo došli do onoga što nam se sviđa: organizirali smo dvije posjete Italiji, pokrećemo operativnu skupinu za priručnik za proizvođače lijeske, a u suradnji s fakultetom nadamo se ljetnoj školi i pokusnom polju. "Živi bili pa vidjeli nagodinu što smo uspjeli realizirati." Ono što nas drži u igri jest da i mali dobri potezi, rade li se sustavno, s godinama dođu na naplatu i postanu nešto HAHA.
Traktori su pojeli konje i selo se ispraznilo — što će biti s razvojem AI tehnologije?
