Pokleknuo sam, priznajem.

Ok, idemo vidjeti što je sve potrebno za savršeni liječnjak. … Odgovor leži u preciznom znanstvenom putu od samog voćnjaka pa do tvornice. … Ma to je prava bitka protiv sijena, nedostataka pa i same prirode stabla. … Prvo, ključna stvar, čak 90% liječnjaka ide u industriju, ne za grickanje. To zapravo znači da industrija postavlja standarde za savršeni lješnjak, slastičari recimo žele točno određene osobine za savršen okus i teksturu, a prvi veliki izazov borba za svjetlost, najveći neprijatelj stabla je ironično vlastita sjena, više sunca odnosno para znači više energije, a to znači veći i bolji plodovi. Istraživanja to i potvrđuju, više svjetla u krošnji znači teže i brojnije plodove, pa kako onda riješiti problem sjene, pa poljoprivrednici doslovno oblikuju stabla za uspjeh, recimo tradicionalni ocaks sustav je često pregust u tako blokira svjetlo, zato se danas eksperimentira, jedna studija je usporedila više modernih sustava uzgoja. Rezultati su baš jasni, grm s 4 stabla daje najviše kvalitetnih jezgra, takav otvoren oblik omogućuje da svjetlost i zrak dopru svuda u krošnju, kad se riješi svjetlo, na redu je sama jezgra, nije bitno samo količina, ključna tehnika, primjena hranjiva u točno 2 ključna trenutka rasta lješnjaka, samo s tim broj plodova po grozdu može porasti za više od 20% Ali pazi sad ovo, raste i težina svake pojedine jezgre, ok, to znači teže i kvalitetnije jezgre, a sada idemo vidjeti kako to smanjuje mane. zadnji dio slagalice je smanjiti broj desekata zbog kojih su lješnjaci neupotrebljivi, dobro oblikovane krošnje s više zraka i svjetla prirodno smanjuju rizik od pljesni, a pokazalo se da ciljana prehrana smanjuje neke defekte za više od 50% Dakle, savršeni lješnjak se ne uzgaja, on se projektira, svjetlo, oblik i prehrana, sve radi zajedno. ovakvi sustavi ne samo da dižu kvalitetu već otvaraju put i za pametniju poljoprivredu, a s rastom potražnje mogu li ove inovacije pomoći u održivijem uzgoju, to je idući izazov.