Podsjetnik: kad radiš sa obitelji (pogotovo s klincima) nije najvažnije obaviti što više…

Evo jednog arhivskog uratka, da mene prije svega podsjeti da kad nešto radiš, kad dobavljaš neki posao, nije važan samo rezultat, koliko si učinkovit, koliko si brz, već s kim radiš i kako radiš, nažalost događa se i meni da to zaboravim, da ovakve trenutke kad obitelji zajedno, kad nešto radimo. Ali ajmo reći upropastim željom da napravimo brže, da napravimo bolje, da napravimo više i onda kada se sjetim tj. kada pogledamo ovakve kadrove jel bitno koliko smo rupa označili ili koliko smo voćaka posadili ili bilo šta, da nije bitno, samo aj se ti tog sjeti dok si u poslu, e pa evo onda ovakav jedan video. A i vas možda podsjeti to, na kraju naravno da smo u rupe obilježili i posadili, a dobro se malo i prisjetiti kako je to izgledalo, na koji smo način obilježavali ovaj metar što vidite od 50 metara i ovo što je to bio veliki upgrade, prije smo vukli nekakve špage pa manje metre i ovo što je to bilo za frikance, ovako razvučeš metar od 50 metara. E da, ovo smo isto u međuvremenu upgredali i ovo što smo na tisuće i tisuće ovakvih rupa sa žlicom označili, a sad imamo neku čarapu žensku u koju to usipamo, a tko zna za koju godinu, nadam se ako bude kakve sreće od zakupa državne zemlje ćemo sadit sa GPS-om i sadilicom. Moraš se nadati, tj. moraš uvijek razmišljati što je nekakav ideal kojem težiš, naravno do njega ćeš doći kroz neko vrijeme, ne trebaš osjećati pritisak što to nije ovaj puta u ovom trenutku, ali evo ideš prema njemu, olako korak po korak vidiš, pažljivo tapkaš, sagneš se, pogledaš, to je to. Ovaj hvala vam svima na pažnji, želim ugodne blagdane da se odmorite, podržite se obitelji i da u novoj godini svi zajedno krenemo u neke nove pobjede.