Život je nemoguće isplanirati unaprijed.

E ovo je prvi nasad ljeske koji smo posadili, on je već sad davne 2014. došli na selo, otac mi je kupio, to je meni i ženi kupio imanje, jedna stara kuća, vidjet ćete malo kasnije, veliko dvorište i 2 hektra oranice u nastavku, sadili smo u 2014. u jesen, tak da ajde 9 godina znači sad ima ovaj nasad. Ne izgleda tako moram biti iskren, zašto, ha opet jedan od naših failova mojih zapravo kad smo digli tj. kad smo posadali taj nasad odlučio sam iz brojnih razloga da želim ići na stablo, ali su mi rekli i savjetovale da ne režem ništa odmah nego nakon dvije godine kad se biljka ukorijeni onda da to formiram na stablu i tako je bilo znači 2016. tj. na 2017. 2017. u proljeće, ja dolazim u voćnjak, sad ću ja formirat stablo, e ali mi nisu rekli ljudi da ostaje mi jedan izboj ravni, no dobro, više o tom nekom drugom prilikom, tako da evo zapravo nekakva sedma vegetacija, šesta, sedma vegetacija ovog voćnjaka, a ovo je kuća, bilo je tu još nekih objekata, ali smo to porušili u nadi da ćemo renovirat, ali evo plan i nada su bili jedno, a realnost je drugo. Ovo je relativno razrušeno imanje, kažem bolje je izgledalo kad smo ga kupili nego sad kak smo ga mi krenuli renovirat, no tom potom krenuli su fondovi, nije bilo novca za ulaganje u kuću, ulagalo se u zemlju, u sadnice, u podizanje nasada jer nismo mogli aplicirat sa malom površinom, tako razno razni administrativni apsurdi, uglavnom ovo je naš prvi kažem nasad ljeske. Dakle, formirana stablo, a prošle godine nismo stigli orezati, pa nije baš bilo nekog prilasta, moram biti iskren, nismo skratili ove vršike što kažu i ne mogu reći da nije nasad baš ništa narastao od prošle godine, ali ne vidim baš velike razlike, ovo je nasad koji me inspirirao na lješnjaka, to je oželjkov nasad, vidjeli su ga neki možda u videima prije. To je nasad imao dobrih ja mislim skoro 20 godina, 18, nemam pojma točno kad je sađen, 2004., 2005., 2006. tu negdje, taj nasad ima drugi problem, pregusto je sađen Željko kad je sadio, nije bilo dovoljno mnogo informacija o tome kako to treba odraditi pa je pregusto posađen, no. Zašto sam vam to htio pokazati, pa evo da vidite svi oni koji me pitaju jel' se isplati, kako život na selo, preselice, mi smo imali razno razne planove u startu kad smo dolazili. Na kraj pameti mi nisu bili nikakvi fondovi, novi traktori i proširivanje, ne znam sada imamo nekih 15 hektara nasada, došli smo na 2,5 hektra višnje i ova 2 hektra oranice, to je bilo to za nekakav smiren obiteljski život, kažem ideja je bila renovirati to imanje, u dvorištu velikom napraviti vrt i u pozadini tj. u nastavku vrta imati 2 hektra lješnjaka. No, evo karte su se posložile drukčije, horoskop je bio takav, kaže grah je tako pao da se sve nekako pretumbalo na glavu, živimo u nekoj drugoj kući, u selu ovu nismo htjeli renovirati, a ovo su ostaci pčelinjaka kad smo došli onda smo u drugoj sezoni, te u drugoj godini naveli 12 košnica pčela, pa pčelarili godinu dana dok varova nije to uništila. Ali nekako cijela poanta te naše priče, a vjerujem nije to samo poanta, naše priče vjerojatno su i drugi imali sličnih iskustava, a bilo je neodustajati, pokušavati, prilagođavati se i ono vrijeme smo imali ne znam bitcoin mining rig, minali bitcoin u vrijeme dok je bitcoin bio ne znam 800 dolara. Hvala Bogu od tog smo odustali pa smo reinvestirali sve u voćnjake, no nema sigurnog puta, nema najpametnije odluke, nema jasne računice, poljoprivreda, ma ne samo poljoprivreda, cijeli život je takav ali ajde naglašavam da je poljoprivreda takva djelatnost da nikad ništa ne može znati unaprijed, kažem na kraj mi pameti nije bilo da ću evo u prošloj godini. Uložiti toliko vremena u osnivanje zadruge nekakvog, a u konačnici polutrgovačkog društva, putovati Hrvatskom, putovati u dvije svjetske zemlje za razliku od onog što sam očekivao da će mi životno selo donijeti miran, evo ovo je kupola, to je trebao biti plan umjesto zadruge, kupili smo stolarskog alata da napravimo drvenu kuću. U polju, da se dogledno vrijeme preselimo doslovno u šumu, ono vidi tamo bancek za rezanje trupaca da možemo sušit građu, a ove klince ima kuća, ne vidi se baš gore na orahu. planovi su kažem jedno, realnost je drugo, nema savršenog, zašto, malo mi se ruga ljudi, stalno ističem nekakve naše pogreške, neke naše promašaje, neke naše failove. Ništa u životu nije savršeno, često su nas ja mislim kao male isprogramirali da se bojimo neuspjeha, da se bojimo nesavršenosti, pa evo na neki način ja pokušavam možda utjecat na mlađu generaciju da život jednostavno nije savršen, nemoguće je unaprijed znati šta nas očekuje da bi znali donijeti odluke koje će se odigrati tj. da se odigra sve onako kako mi želimo. Tako i ova naša poljoprivredna priča, ali evo kad me pita jel' možemo živjeti od poljoprivrede, evo mi smo već 10 godina na selu, živimo, prvo je bila kuća u kojoj smo došli od 40 kvadrata, pa smo ju nadogradili možda na 140. Unutra imamo sve što nam treba, nemamo možda najnoviji namještaj, nemamo najnoviji auto, sa polovnog kako kažu zapravo nadograđujemo stari, stariji za stari, ali sve u svemu prepropuštamo uživati u nekim životnim radostima koje dolaze usput, mada moram biti iskren u zadnje vrijeme kako je krenulo. Svi ti fondovi i sve te razno razne obaveze i krediti naravno zahvaljujući kojima smo uspjeli to sve isfinancirati stišću sve više i više i u biti primjećujem da smo i mi malo otišli možda s onog nekog inicijalnog puta, ali ne sudim, ja kažem neću raditi ono što govorim drugima, malo jesam alergičan na taj nekakav kapitalistički pristup poljoprivredi. No evo tako se dogodilo, priča je bila kad smo došli da možeš kažu povući 50 tisuća eura za mlade pa smo i mi pokušali, međutim kao što sam spomenuo ne ide to baš samo tako, mnogo je tu nekakvih sitnijih, srednjih i velikih prepreka koje trebaš preskočit preč preko nekih svojih stavova koje si možda imao da bi to realizirao, sve u jelu mladi da će. Mislim da će ti biti lakše da će ti biti bolje, da ćeš biti zadovoljniji, ali naglašavam evo kažem nisam ništa ni sretniji ni zadovoljniji zbog materijalnog imovinskog stanja kojeg smo pa značajno pospješili u zadnjih 10 godina nego ta radost i veselje su došli iz drugih izvora po meni ključnih i najvažnijih, a to je da cijela naša obitelj dijeli ovu priču i evo to je ono što pokušavam probuditi. Kod mladih da tome teže, ali i onih starijih da to nauče malo cijeniti, ja kažem dosta vidim obitelji na selu koje ajmo reći žive ono što ja sanjam, a nezadovoljni su s time, roditelji rade sa djecom, djeca su u blizini, tu su već i unuci, kuka se zbog nekih manje bitnih stvari, konkretno baš stvari. A ne cijeni se zdravlje, ne cijeni se zajednica i tako, čudna su vremena u kojima živimo, čudni su prioriteti koji su nam na neki način nametnuti, a onda smo ih i mi već nekako prihvatili i smatramo da su jedini mogući. Moram se probudimo iz tog nekog čudnog sna, malo duži video, malo možda bez glave i repa, ali evo zima je, učim se letit s novom pilom, malo treniram. Ja sam opet početnik, uvijek sam početnik u nečem, tako da evo i da neka svoja početna iskustva, ja želim podijeliti s vama kako je to izgledalo, tj. kako to izgleda sad kad letim s ovim dronom, a kako će izgledati za godinu dana, tko zna na kojim lokacijama, s kojom svrhom i zašto jel, tako da nikad ne znamo šta nas očekuje, a mi smo tu, a ja to tako vidim da se trudimo, pokušavamo. I na neki način pomažemo jedni drugima. … E ovo je zanimljiv nasad, a ode na ovu stranu, zaboravio sam di sam letio, ovo je onaj nasad kalemljenih lješnjaka što sam vam pokazivao, tako da kućanci su hot spot kad je riječ o lješnjacima, vidi ovdje lijevo nasad formirano stablo, sredina stari nasad Grm 3,5 puta 4,5, u nastavku Željku ima još 2 nasada, jedan ja mislim 4 puta 4 ako se ne varam ili 4 puta 5. Jedan je 5x5, a desno kalemljeni nasad talijanske sorte na korilu s kolurnim među ljescima, tako da svi koji dođu kod mene uglavnom imamo tu rutu, prošetamo se kroz naš nasad, pa Željkov i onda na kraju posjetimo Antin, a onda ako nas put odnese iza se vidi tamo su višnje naše i još jedan nasad. Onaj što sam vam rekao promašen iz prošlog videa što je pobjegao u grm, nismo još donili zaključak šta ćemo s time, najlogičnije bi bilo jel da formirati grm, međutim onda dolaze drugi problemi, dolaze bolesti u ekološkoj proizvodnji, dolazi problem tretiranja izboja, tako da još uvijek smatram da je stablo najsretnije rješenje. Možda teško za izrealizirati u startu jer rježnja kažem prirodno teži ka tome da raste u grm, zato imate ovako milijuna izboja, ne znam koliko se vidi sad, ali ono milijuni, milijarde, tisuće izboja koje rukom tj. glještima, Bože glještima, škarama potrebno eliminirati, u grmu je to puno teže, ovdje mi imamo situaciju sa trimerom gdje to odrađujemo. Zato radimo i zemljišnu obradu, ljudima isto to nije jasno zašto ne malčiramo jer se zemljišnom obradom sva nekakva gljivična oboljenja puno lakše kontroliraju, znači preventivno se porete, pore u tlu, tako da ne mogu u vremenu kad je visoka vlažnost zraka doći tako lako na lišće biljaka. Kod grma je to malo nezgodnije jer naravno grm kreće iz zemlje pa je sve skupa sve to bliže na izvorima zaraze. … Nešto ste čuli, nešto niste čuli, uglavnom evo toliko za sad do neke slijedeće prilike, do nekog slijedećeg leta, čujemo se, vidimo se, ajde Bog.