U ovom videu vas želim pobliže upoznati sa svojim počecima.

Hvala lijepa Bog svima, ja sam Tomi i kroz današnju vas temu želim točnije upoznati sa dijelom svoje poljoprivredne karijere, ako čujete nešto ne daj Bože zanimljivo, molim vas da video podijelite, a ako vam se nešto ipak nije svidjelo molim vas komentirajte zašto ili ovako. Nakon što sam apsolvirao prošle vidimo da gradski život i posao s radnim vremenom jednostavno ne rezonira s mojim bićem, odlučujem se iskušati u poljoprivredi kroz prethodna iskustva s odlaskom na selo i radom u obiteljskim voćnjacima smatrao sam da imam dovoljno iskustva da se uhvatim u koštac sa vlastitim nasadima, dolaskom na selo roditelji mi prepuštaju brigu o postojećem nasadu višanja. Znači koji se tad prostirao, još uvijek se prostire i vjerojatno ne zadugo na 2,5 hektra te nam kao vjenčani dar kupuju jedno staro imanje s pripadajuća 2 hektra zemljišta, usporedbe radi stara kuća od 170 kvadrata useljiva ali naravno ne baš po našem guštu s još oko 200 kvadrata gospodarskih prostorija, štala, šupa. Šta još, kokošinjac, svinjac, bio je jedan stari ambar pomoćnih razno raznih prostorija, 3 tisuće kvadrata okućnice i 2 hektra u produžetku, znači 20 tisuća kvadrata poljoprivrednog zemljišta u današnje vrijeme tj. tada je vrijedilo isto kao jednosoban stan od 30 kvadrata u Osijeku, katastrofa, to je nama bilo dobro. Dakle, toliko o nekakvim društvenim vrijednostima danas, e sad kako su te površine bile nedostatne za nekakvu poprilično tipičnu seosku aktivnost ratarstvo, a ni stočarstvo nam nije baš bilo sklono, drugično je priču bilo širiti u smjeru voćarstva, mnogobrojna iskustva u proizvodnji višenja su mi govorila da Što se tiče je trenutna površina pod višnjama sasvim dostatna za tu vrstu proizvodnje te je bio red na nešto drugo, presudila je ljeska, zašto itd., to ćemo sve u nekim daljnjim videima. 2014. je počela ta neka naša priča gdje smo uz pomoć obitelji podigli svoj prvi nasad ljeske. Već spomenuta 2 hektra smo oplemenili sa 800 sadnica ljeske, nismo baš bili prilovit pa smo cijelu tu priču oko sadnje prilagodili naravno našim mogućnostima, izostalo je podrivanje i agromelirativna gnojidba kako kažu, znači nismo baš nabacali hrpu stanjaka prije sadnje. Ali smo zemljište dubinski preorali, poravnali, izbušili rupe i u njih bacili prezreli stanjak.“ Naknadno jesam ispodrivao i dodao površinskih gnojiva, ali priznajem da bi puno, puno bolji učinak bio da smo to odradili u startu, ali šta je tu je, za vrijeme dok su ta dva nasada bila jedina. Još uvijek je trajalo to neko moje traženje, bio je čak jedan kratki povratak u Telekom nakon kojeg je uslijedilo majnanje kako kažu Bitcoina, rudarenje kripto valuta je hrvatski termin pretpostavljam, te nakon toga jedno pa čak duže vrijeme skoro godinu i pol dana sam radio za jednu izraelsku firmu preko interneta. Pa nešto vezano za digitalni marketing, u 2015. zapravo kreće kaos, sadimo valjda najlošiji nasad ikad, kako bi aplicirali na EU fondove, na jednu od mjera u kojoj se potiču mladi poljoprivrednici i pokretanje njihovih gospodarstava, nedostaje nam tzv. ekonomska veličina, ukratko, ne obrađujemo dovoljno zemlje da bi mogli aplicirati, to je meni jedan birokratski apsurd. No šta da radiš, kaže prilagodi se, snađi se, tako reći praktički bez prebijene kune podižemo nasad od 4 hektra dolazeći na ukupnu površinu od 8,5 hektara voćnjaka, dio zemlje dobivam na korištenje od tete i od strica, a okolne parcele od drugog strica obećavam kupiti i nagodinu. Dakle, sadnice uzimam na ler, još ih ni danas nisam otplatio, teren koji je bio znači te 3 parcele su bile zapuštene 2 ili 3 godine, nitko nije ništa obrađivao, to sam samo pomalčirao, izbušio rupe, unutra ubacio stajanjak i posadio, opet naknadno dodajem stajanjak podrivama, ali vidim na očigled da sadnice sporo napreduju. I šta radiš, kako kažu nisam mogao bolje, tad sam napravio kako sam mogao i zadovoljan sam, zašto, zato što je ta cijela priča rezultirala uopće mogućnošću apliciranja na tu mjeru na koju sam hvala Bogu prošao, a to mi je dao motiv da se prijavim i na iduću tzv. mjeru za pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti gdje smo isto također prošli. U obje mjere planiram napraviti detaljne videe drugom prilikom, a za ovu priču je važno da su s te dvije mjere pokrili praktično svu mehanizaciju za voćarstvo, ono što je također bitno napomenuti da se tu napokon i javlja nekakva obaveza, do sada je sve bilo nekako traženja ajmo reći, ali tu smo se sad ajmo reći obavezali baviti poljoprivredom 5 godina i zaposliti još jednog radnika. Kako je priča postojala ozbiljnija odlučili smo se prijaviti i na najozbiljniju mjeru, najozbiljniji natječaj iz EU fondova, a to je mjera za modernizaciju gospodarstava, prvi natječaj nije baš prošao bajno, falio nam je jedan jedini bod, znači ono crta i sad gledaš ispod crte odmah evo nas tu smo. Inicijalno sam bio razočaran, a kasnije sam se smijao sam sebi jer sam u tom natječaju stvarno pisao gluposti, sva sreća da nisam prošao. S nestrpljenjem iščekujem idući natječaj za koji sam prijavio puno, puno kvalitetniji projekt i naravno prošao ushićenje na maksimum, ali i spoznaje, a s druge strane da je sad to to, sad sam se zakopo, nema više labavova, treba, treba raditi. U odlučujem, nešto prije tog natječaja odlučujem da se počinjem isključivo baviti poljoprivredom a kao hobi se javlja snimanje videa. prošle godine smo krenuli u realizaciju te posljednje mjere te podigli još oko 4 hektra dodatno nasada ljeske ukupno brojeći sad 12,5 hektara. 10 hektara je pod ljeskom, 2,5 hektara za sad pod višnjom, preostaje nam posaditi još nešto više od 3 hektara ove jeseni te rekonstruirati jedan dio nasada višanja kako bi stavili točku na i s tim svim mjerama iz EU fondova, sad je na redu optimizacija cijelog proizvodnog procesa. Uz cijelu smo priču pokrenuli i djelatnost uslužnog održavanja tuđih voćnjaka budući da nam nova mehanizacija omogućuje rad na puno većim površinama nego što su to naše vlastite E sad dolazimo do nekog zaključnog dijela priče, ono što je evidentno iz cijele ove priče da smo puno toga dobili, voćnjak, zemlju pa i novac kroz EU fondove. Ali ja se uvijek sjetim one traži i bit će ti dano, tražio jesam, ali ono što je važno je strast koju sam sve to skupa primio, ništa na svijetu nije tako važno kao strast, ona jednostavno sve uvećava, sve mu daje smisao i s njom možemo prebroditi čuda, raznih je tu bilo situacija, pretakanja iz šupljeg u prazno, zaduživanja unutar cijele uže i šire obitelji. A kao šlag na tortu su stigli naravno i jedna široka paleta bankovnih kredita, jednostavno to postaje dio naše svakodnevice, ali zahvaljujući toj strasti s tim stvarima se borimo ono … kako kažu, s lakoćom, znamo šta radimo i zašto to radimo, sve je to dio ove naše ha-ha priče, ali ne želim gubiti vrijeme na Dakle, upisivanje nekakvih tih izazovnijih detalja svatko će sebi napraviti kako njemu paše naravno, ajmo reći da nije ipak sve baš palo s neba, koja je vrijednost cijele priče, pa vrijednost. Ono što ja smatram vrijednošću ove cijele priče nije ni u hektrima, niti u željezu kako popularno zovemo tu poljoprivrednu mehanizaciju, niti u novcu kojeg 99% vremena nemamo. Vrijednost pronalazim u volji, nadi, želji, jednostavno strašću koja me pratila od samog početka priče i ni u jednom trenutku nije iščezla, ona je mijenjala malo svoj oblik te me ajmo reći još više usmjeravala u kritičnim situacijama gdje i kako treba krenuti naprijed. To smatram ključnom stvari koja nedostaje mladim ljudima, strast koja nam daje snagu, ne da probijemo zid glavom već da dobijemo krila i skužimo kako su svi zidovi oko nas jednostavno presmiješni, nadam se da ste uspjeli izdržati do kraja, ako niste nema veze sljedećeg videa, vidimo se, bog.