Nakon značajne pauze, napokon otkrivam model kako u maksimalno pretrpan raspored ponovo u…

Hvala lijepa Bog svima, ja sam Tom i danas evo u jednom novom okruženju s vama želim podijeliti svoju priču kako sam se to počeo baviti poljoprivredom, konkretnije voćarstvom, molio bih vas evo ako vam se nešto od ove priče svidi ili nešto pronađete zanimljivim da to podijelite, laikate, komentirate i znate već praksu pa da krenemo. Odrastao sam i većinu svog života proveo u Đakovu, imao sam sve što sam trebao, nisam imao baš sve što sam želio, zahvaljujući marljivim roditeljima čije je podrijetlo sa sela, a zahvaljujući tome često sam tamo provodio vrijeme i nije mi baš odgovaralo, subote su često izgledale radno, da li je to bilo u starom šljeviku ili u novom višnjiku. Nebitno, nije mi se baš dopadalo, pogotovo kad sam krenuo izlazit van. avanturama po faksovima u nešto većem gradu, Osijeku te kasnijim zapošljavanjem nadao sam da će stvari krenuti na bolje, ali nije se baš to dogodilo, zapravo dogodilo se suprotno, počeo sam sve više uviđati besmisao gradskog života. Skužio sam da su gradovi nastali kao odgovor na industrijalizaciju, povećavanjem broja tvornica i sve većom potrebnom za radnom snagom ljudi su jednostavno odbijali putovati svaki dan selo grad, selo grad te su se preselili u konačnici u grad da bi im bliže bio posao. danas malo kad pogledamo situaciju shvaćamo da tih tvornica više nema i da se taj inicijalni smisao preseljenja u grad jednostavno izgubio. Ono što sam ja primijetio je to da je grad postao nešto drugo, a to je nekakav izvor potrošača, ljudi koji kupuju radi kupovine troše radi potrošnje, uvidjevši to krenuo sam tražiti nešto drugo, zaključio sam da zapravo sve imam, ali da mi ništa nema smisla. Osjećam da sam sposoban raditi bilo što, ali mi se ne da, ništa ne želim. nakon što sam upoznao ženu svog života, zajednički donosimo odluku da se preselimo na selo i počnemo baviti poljoprivredom, cijeli sam život bio okružen njome, ali nisam ju baš nešto doživljavao, sudjelovao sam u brojnim aktivnostima, ali ono. Što kažu bez mozga na autopilotu i vrlo brzo se to očitovalo i u mojoj poljoprivrednoj karijeri, zaribao mi je traktor, motor osto bez ulja, pa jesi gledao razinu ulja, nisam. Nevjerojatno nisam do tad nikad provjerio razinu ulja u motoru, znači to je nešto osnovno što svatko zna, ja nisam ni to znao. mazalica, pojma nemam šta je mazalica, kasnije nakon što su kardani počeli zaribavati otkrivam da bi se i to trebalo malo podnazivati i izazov se zapravo pokazao puno veći nego što sam zamišljao, ali korak po korak situacija se raspetljavala. U toj igri pojavili su se i EU fondovi, jedna posebna priča, dotaknut ćemo se tog drugom prilikom, ali ukratko dobivam sve što želim, unapređujem proizvodnju, diverzificiram aktivnosti te usvijem potrebna znanja gutajući apsolutno sve knjige koje su mi došle pod ruku, a da imaju veze sa poljoprivredom Odlaskom na Poljoprivredni fakultet uviđam bespotrebnost jedne takve ustanove. Ako je riječ o akviziciji znanja, ono što sam tamo stekao su neka nova poznanstva koja su po meni jednako važna, još uvijek razmišljam da li da nastavim s tom avanturom ali o tom nekom drugom prilikom, uz sve to naravno provodim i puno vremena unutar obitelji, igramo se s djecom, volimo, svađamo pa onda opet volimo i sve je zapravo super, no onda dolazi. Kako ja kažem jedno malo teže razdoblje, a to je ovo u kojem se sad nalazimo, ja kažem Treći svjetski rat, na našu sreću naša vizija, naš stil života nije direktno pogođen, no svi ostali oko nas su izrazito zahvaćeni te dosta dezorijentirani, cijena otpornosti na taj kataklizmički događaj je ta da bi postigli to što jesmo, zapravo postali to što jesmo. Pretvorili smo se u totalno nenormalne ljude, vrlo često budemo neshvaćeni ali i neprihvaćeni no svjesni toga da je okolina okovana negativnim utjecajima odlučujemo nastaviti istim smjerom ali još čvršće. ove jeseni podižemo novi nasad ljeske i taj događaj želim iskoristiti za detaljnu dokumentaciju jednog takvog pothvata. Prezentirati ću određene digitalne alate koje koristim za mjerenje parcela i proces planiranja, same orijentacije nasada, određivanje međurednog i unutarrednog razmaka do nabavke sadnog materijala, odluke koju u biti sortu želim saditi, obrazloženje zašto, od obrade i pripreme tla pa sve do sadnje. Znači jedan cjelokupni rezime svega onog što sam do sada naučio što iz nekakvih knjiga, što iz vlastitog iskustva kako bi evo svi drugi mogli vidjeti kako ja to radim, zašto ja to radim, a oni koji ne znaju ništa o tome stječe puno novih informacija, bavljenje vojčarstvom vidim kao idealan izlazak iz svojevrsnog besmisla svakodnevice. Gotovo svih mladih ljudi, ne mora to nužno biti voćnjak na ne znam 10 hektara, dovoljno je i nekolicinu voćaka u vrtu posaditi, zašto baš voćnjak, pa razlozi su mnogobrojni i valja ih podijeliti u dvije osnovne razine, prva razina je ona fizička, radom u voćnjaku vrijeme provodimo na svježem zraku, na suncu, baveći se smislenom aktivnošću koja daje vidljive i opipljive rezultate. Planiramo, čitamo, educiramo se i pratimo što se događa, na temelju rezultata planiramo što i kako dalje, razvijamo intelektualne sposobnosti jer povezujemo naše akcije s onim što možemo vidjeti golim okom, tu tek dolazimo do druge bitnije razine, a to je ona emocionalna na koju se javlja osjećaj zadovoljstva. Svi mi volimo kada vidimo rezultate našeg rada, a u voćarstvu je to baš jako očigledno, svakim odlaskom, svakim uloženim naporom jasno vidimo rezultat, a još važnije je to što svojim svjedočanstvom vidimo sinergiju između čovjeka i prirode, vrlo je važan i osjećaj nade koji je ispunjen znanjem da sve što uložimo će nam se zasigurno vratiti jer priroda je upravo takva. Priroda ne uzima ništa za sebe, sve će nam biljke višestruko vratiti ono što im damo.“ Takav je jednostavno svemir u kojem živimo, priroda je uvijek u plusu, a ako na taj račun i mi uplatimo vlastita sredstva, zarada će biti višestruka.“ Do nekog slijedećeg videa, bilo iz ovog okruženja ili sa terena, čujemo se, bog.