· videoKolega je zvao i rekao: dođi. Prošle godine nismo mogli — taman nam je dolazio ori, Ivana je bila u finalu trudnoće i tu nije bilo teorije da se ide. Ove godine nismo smjeli omašiti. Pa smo, delegacija iz Hrvatske, nas desetak — zadrugara i nezadrugara, lješnjakara u principu — potegli do Pijemonta. Oni to tamo i ne zovu sajam; kažu manifestacija, "prove in campo", proba na terenu, u voćnjaku. Iz perspektive lješnjakara mislimo da nema mjesta na svijetu gdje možeš vidjeti više kad je riječ o proizvodnji lijeske.
Za sve one koji nisu uspjeli potegnuti do Pijemonta — prelet sajma iz perspektive lješnjakara.
Ovo nam je bila želja već tri godine: napraviti tako nešto i kod nas. Jer puno gledamo razno-razne strojeve na YouTubeu, dođeš na neki sajam gdje je stroj izložen, ali ne vidiš kako radi. I onda kupiš mašinu misleći da je baš savršena za tebe, a kad je zakačiš ispostavi se da nije baš tako. "Joj, kako sam promašio s tim malčerom", recimo. Zato je ovo zlata vrijedno — vidjeti u radu, ne na ekranu.
A onda zastanemo pred jednim strojem i ne znamo bismo li se radovali ili bismo već lagano počeli plakati — na kraju ćemo se smijati. Autonomni robot za obradu voćnjaka i vinograda. U Italiji isti problem kao kod nas: nema ljudi, nema mladih, nema onih koji bi rabotili u voćnjacima i vinogradima, stoku su odavno prekrižili. Ovo su, pod navodnicima, rješenja — a nismo ni sigurni smanjuju li problem ili ga povećavaju. Jedina nam je nada bila da je preskup. Onda su rekli cijenu — oko dvjesto tisuća eura — i shvatili smo da nije. Uz fondove i kredite velike firme će lako dolaziti do ovakvih strojeva, a to znači manje radnih mjesta. Stroj usput pretvara dizel u struju i strujom vrti alat; nema više kardana sa strane.
Autonomni stroj za obradu voćnjaka — hoće li nam donijeti dobrog ili lošeg, vrijeme će pokazati.
Dvjesto tisuća vraća se i kod samohodnog kombajna. Monchiero 205, zvijer koja samo što ne riga vatru. Tu mašinu gledali smo satima online, imamo silne sate gledanja, a uživo je sretnemo prvi put. Po nama najbolja od svega što smo istražili kad je riječ o strojevima koje u Hrvatskoj nikad nitko neće kupiti. Cijena paprena, a koristiš ga mjesec dana — ali u tih mjesec dana pokupiš plod za koji si radio deset, petnaest godina u minusu i na nuli dok nasad nije došao u rod. Ne znamo ima li ekstremniji prikaz koliko košta nova mehanizacija.
Samohodni kombajn Monchiero, zvijer koja samo što ne riga vatru.
Bilo je tu još čuda. Strojevi za umjetnu oplodnju lijeske — usisavaš pelud pa ga aplicirš; još su u eksperimentalnoj fazi, a mislimo da mi u Hrvatskoj nemamo problem s oprašivanjem. Dragone malčer, toliko skup da za te pare kupiš traktor, malčer i atomizer. Atomizer od sedamnaest tisuća eura — prodavačica priznaje da je "predobar" za lješnjake, jer mi štitimo s vrlo malo eura po hektaru. I FACMA, malčer s diskom kojeg smo godinama sanjali da ćemo nabaviti — disk s duplim noževima, jedan od najboljih za košnju oko lijeske. Pa onaj stroj od dvadeset šest tisuća. Mislimo da ćemo još dugo, dugo godina gurati grane s Ursusom.
Malčer s diskom FACMA — disk ima dvostruke oštrice i odradi posao puno bolje.
Jedno je sigurno: nema natrag. Teško bismo živjeli bez struje, vode, plina, interneta — a vidimo da ćemo teško i bez AI asistenata. Koliko god nam se ne sviđao smjer u kojem društvo ide, mislimo da je neminovno da će AI alati zauzeti svoje mjesto. Pa smo se i sami uhvatili u koštac: aplikacija za djecu, "HAHA CoinsFamily Econom". Nismo programeri — bili smo davno na faksu, ali nikad nismo radili kao programeri — a ova tehnologija svakome omogućuje početnički nivo. Upozorenje, doduše: ovo bismo svrstali u kategoriju droge, i to ne lakih. Lako je započeti sto stvari odjednom i ne završiti nijednu, pa shvatiš da si tri mjeseca tipkao u monitor. Tješimo se da bar imamo neko znanje. Priča je, dakle, još otvorena — na svoj HAHA način. Živi bili pa vidjeli.
Nema natrag — kako si na brzinu izraditi nekakav digitalni alat za vlastitu upotrebu.
