Krenuli smo to proljeće s nadom. "Dok još nismo znali kakve su to mrlje po laticama na cvijetu, nadali smo se najboljem", zapisali smo uz cvat. Trava je rasla ko luda, zbog kiše nismo mogli na njivu, pa nam je već bio neki feeling za osjećaj da ćemo plakat kakva nas suša očekuje. Posadili smo 140 sadnica voća — sedam vrsta, po dvije sorte od svake — i priznali ono čega nas je bilo sramota: "od 2014. nismo posadili niti jednu voćku izuzev lijeske." Stigao je i Opaki, reverzibilni malčer koji T-Rexu pruža ruku, a klinci se i dalje guraju u traktor: "Tata, tata, jel se možemo voziti na stroju?"
Ove smo se godine potrudili i posadili 140 sadnica voća (7 vrsta, po dvije sorte od svake). Do sad me bilo sramota priznati da od 2014. nismo posadili niti jednu voćku izuzev lijeske.
A onda smo sjeli pred kameru objasniti ono što je, kažemo, zapravo neobjašnjivo: zašto smo uništili voćnjak koji smo dobili u nasljedstvo. "Prošlo je 10 godina kako smo supruga i ja iz grada preselili na selo", rekli smo. "U tih 10 godina osnovali smo obitelj s petero djece — i evo, uništili smo 2,5 hektara nasada višnje vrijednosti sigurno veće od sto tisuća eura. Bojim se i kalkulirati." Taj je voćnjak posađen 2006., a mi smo od samih njegovih početaka bili zaduženi za njegovo održavanje; otac se uz posao profesora u srednjoj školi bavio voćarstvom kao hobijem, a mi smo mu kao najstariji najviše pomagali i najlakše se odlučivali ići na selo.
Što je dovelo do toga da ćemo ove godine iščupati nasad višnje u "najboljim" godinama koji je trebao davati rod još minimalno 15 godina...
Upravo je taj voćnjak razlog zbog kojeg smo se preselili iz Osijeka, dali otkaze na poslovima koji su nam tada nosili prihode daleko veće od deset tisuća kuna mjesečno, i odlučili se baviti ekološkom poljoprivredom. Za sve to založili smo kompletnu imovinu koju smo u međuvremenu stekli, za kredit veći od milijun i pol kuna. "I dalje bismo učinili isto", rekli smo. Pitanje je kako je moguće da smo zadovoljni, i kako i dalje tvrdimo da je selo idealna platforma za obiteljski život — a često nam je problem zadržati se na temi, znamo okolišati.
Tih smo tjedana otišli i na FarmShow u Osijek, na, kako kažemo, heavy metal mehanizacije. Skromno smo izložili svoje lješnjake, malo rolanja, malo čitanja knjige, penjanja po traktorima. "Krećemo od najvažnijeg, najglavnijeg" — od Fendta za koji "trebaš prodati valjda jedno 10 hektara zemlje da ga možeš kupiti, možda nema ni dosta." Dok čekamo priliku da prodamo pola njive i kupimo takav, Borko i Božo su tu za heavy lifting, a gledamo i neku manju, jednostavniju varijantu, obavezno bez kabine, da se klinci krenu malo uhodavati i dobiti osjećaj što znači raditi poljoprivredu. Sajam je pokazao poljoprivrednu realnost: nije to samo radno intenzivna djelatnost, nego traži i iznimne količine kapitala. "Jedan traktor za 370 tisuća eura ili jeftiniji za 200 pa da ostane i 170 za kombajn?" — odluku nismo uspjeli donijeti, pa smo pitanje prepustili komentarima. Bio je tu i intervju za Index.hr, dobar sažetak naše HAHA priče.
Voćarski traktori od 10 do 120 tisuća eura. HAHA štand na FarmShow Osijek.
Krenula je i prodaja preko PZ Naš Lješnjak — "prodaja 1000 šlepera lješnjaka započinje prvim šleperom" — pa pregovori s kupcem iz Italije i pripreme za put u Tursku, snimiti tvornicu strojeva za skupljanje i obradu lješnjaka. "Putovnica mi je istekla 2009. godine", priznali smo. Između svega smo s T-Rexom sređivali dvorište jer didi je već muka nered koji nas okružuje, a počelo nas je obilaziti i pitanje hoće li Rex ostati u familiji: "sjeo sam u kombinirku — to je stroj kojeg bih pod svaku cijenu zadržao", ali za njega imamo najmanje vremena. Otišli smo predahnuti i na festival regenerativne kulture Nova Zora u Gornjoj Šumetlici, kod ekipe volontera koja oživljava taj kraj. A pred sam kraj, gurajući kolegi granje u biomasu, došli smo do računice za vlastite višnje najesen: "nekad je skupa oranica jeftinija nego jeftina šikara."
Bo, T-Rex i ja, akcija odmori živce, sredi dvorište. Sve manje vremena imam za Rexa, vidjet ćemo hoće li ostati u familiji ili mora dalje.
