· video"Kraj jednog voćnjaka… temelji za novi?" Stari nasad krušaka koji je prethodni gazda napustio prije par godina — odustao plaćat najam — a novi gazda kaže: pobraćamo šta ima i iskrčit. Najprije malčiranje pred zadnju berbu krušaka, a onda je, nakon što su utvrdili da ručno ipak neće ići, odluka pala na šumski malčer. "Niti trajni nasadi nisu toliko trajni, pogotovo kad dođe ovakva mašina." Moćan stroj, malčira drveće promjera dvadeset, trideset centimetara. Ali tu treba pripaziti: ovakvo uklanjanje šikare i raslinja nije najsretnije rješenje kad biljke imaju dubok, jak korijen, jer na taj način sakriješ panjeve u zemlji i sam si napraviš ogroman problem. Kruška nema nešto jak korijen, pa nije problem nadzemni dio pomalčirati, a ono što ostane u zemlji — preorati. "Ne baš s makar kakvim plugom." Pa rigolanje, najsretniji način da se riješi to korijenje i panjevi. "Stao sam i gledao, aha, dobro, a šta sad." Onda je došao bager i to sve redom prekopavao — ni to se nije pokazalo savršeno, bilo je propusta.
Kraj jednog voćnjaka… temelji za novi? Malčiranje pred zadnju berbu krušaka i krčenje napuštenog nasada.
Dok je tako jedan tuđi voćnjak nestajao, prisjetili smo se i kako se naš dizao. "Glumimo ratare" — voćnjak iz 2020., ravnanje prije sadnje: teren nagnojen, plitko preoran na dvadeset-dvadeset pet centimetara, pa ravnanje uzduž tri traga, a kad se prosušilo, još dva po svakoj dijagonali. Mana je što smo teren poprilično ugasili, ali na to smo bili spremni. "Jednom kad ti posadiš voćke, kad staviš oko njih kolce, ma nema šanse da ti to izravnaš." Zato poručujemo svima koji podižu nasade: nikako ne propustite poravnati parcelu, pogotovo kod lješnjaka, ploda koji ćete kasnije skupljati sa poda. Strojevi bolje prate teren, nećeš zapet za voćku. "Pedeset i šest prohoda i lijepo poravnati voćnjak." A onda i vječno pitanje: bušiti rupe svrdlom ili kopati ručno štijačom? Svrdlo zaliže rupu, zemlja na obodu i na dnu bude jako tvrda, korijen mlade sadnice to ne probije. Zato — bušač što veći, svrdlo od pedeset, na dubinu od pedeset. "Jedino što je panika to zatrpavati, ali onda okupiš ekipu, upregneš didu i baku i igraš se s djecom dok oni sade." Tražili smo naftu, a našli djecu.
Dok još nema 'smetnji' na njivi, ilitiga voćki, ne treba 'štediti' na ravnanju.
Išli smo i u goste. "U ove smo godine posjetili obitelj Šarčević u Sikirevcima u skupljanju lješnjaka." Godina je bila blatna, mokra, nezgodna — dugo se nije moglo u njivu. "Milija me nazvao: čuj Tomo, mogu ja to pokupiti ako bude suhih dana, međutim, tko na to može računati, dođi nam u pomoć." I tako smo došli i vidjeli vrlo zanimljiv stroj: prikolica za skupljanje sijena, adaptirana za skupljanje lješnjaka, s usisavačem i komušačem. Ilija se ljeskom bavi od 2006., šesnaest godina, i došli su do značajnih količina. "Obitelj, inovativnost i upornost. Tri glavna sastojka." Snimali smo to u real timeu, namjerno, da se vidi da je proces dugotrajan — ali izoptimizirali su ga koliko su mogli. A kad smo kod kolege počeli raditi frezom, "lješnjaci su se utrostručili"; pokazali smo i to, frezanje iz prvog lica, jedino se prašina ne može osjetiti.
Berba lješnjaka na 'poseban' način, s posebno adaptiranom prikolicom kod obitelji Šarčević.
Kratka uspomena na prašinu... kad već nema snijega za lopatanje.
Pred Božić jedan arhivski uradak, da nas podsjeti. "Kad nešto radiš, kad obavljaš neki posao, nije važan samo rezultat, koliko si učinkovit, koliko si brz, već s kim radiš i kako radiš." Događa se i nama da to zaboravimo — da ovakve trenutke, kad obitelj zajedno nešto radi, upropastimo željom da napravimo brže, bolje, više. "Jel bitno koliko smo rupa označili ili koliko smo voćaka posadili — nije bitno." Za iduću godinu veliki planovi: PZ Naš Lješnjak i izgradnja studija u polju. "Al bi prvo dobrodošlo malo snijega. Sretan Božić."
Podsjetnik: kad radiš s obitelji nije najvažnije obaviti što više posla. Sretan Božić!
