"Ne znam tko je i kada ovoj operaciji dao ime oranje", zapisali smo, "ali ja bi ju promijenio u okretanje." Okreće se zemlja, okreće se plug, okreće se traktor s plugom, okreće se vrat. Sve se okreće. Stalno. Kupili smo plug da preoremo dvije parcele na kojima podižemo novi nasad — znamo da ne znamo orati s ravnjakom, a dovoljno mali okretač nismo nigdje uspjeli posuditi, pa smo morali nešto kupiti. Damir i Josip naštimali su nam plug; bez njih bi avantura prošla puno neugodnije.
Kupio sam plug da preorem dvije parcele na kojima podižem novi nasad — video mog posljednjeg okretanja.
Krenuli smo od tla. Dovezli smo stajnjak na njivu — oko 175 tona stajnjaka i 25 tona karbokala rašireno po njivi. Bio je to naš prvi radni dan s utovarivačem, telehenderom, i sve je išlo super dok se žuta zvijer nije naljutila i odbila suradnju; spas u zadnji čas stigao je s Josipom i posao smo završili. Zašto toliko gnoja? "U svojim poljoprivrednim počecima", objasnili smo, "analizirajući uobičajenu praksu, počeo sam uviđati puno nelogičnosti." Kakvoća tla, količina vode i gnojidba tri su nezamjenjiva uzroka o kojima ovisi uspjeh. Kemijska analiza tla koristan je alat, ali on ima svoj limit — bavi se posljedicama, mrtvim elementima, kao "general poslije bitke". Kakvoća tla ponajprije ovisi o tome koliko nam je tlo živo.
Stajnjak, šleper, telehender, priča o kakvoći tla, nematode, humus, cigla i spužva.
Akcija stajnjak — prvi radni dan s telehenderom; oko 175 tona stajnjaka i 25 tona karbokala rašireno po njivi.
Pa onda u dubinu. Najprije je pala proba s dvobrazdnim plugom — nije išlo, plug jednostavno nije išao dublje od 30 centimetara. Onda pokušaj s jednobrazdnim rigolerom, koji na prvu također nije htio u zemlju. "Onda smo ga stisli, štimali i snagom volje nagurali na zadovoljavajuću dubinu." Na mjestima je išla i do 70 centimetara. Pouka priče: ne odustaj.
Rigolanje prije sadnje — na mjestima je dubina išla i do 70 centimetara. Pouka: ne odustaj.
Njivu su godinama orali s ravnjakom pa su se pojavili pozamašni bentovi i jarci. Prošli smo grederom, pa još dva puta sjetvospremačem prije razbacivanja stajnjaka, gruberom umiješali gnoj u površinski sloj, preorali ga i finalno poravnali. Neki će reći nepotrebno, previše prohoda — ali odlučili smo maksimalno uložiti energije sada, dok je njiva još "prazna".
Njiva godinama orana s ravnjakom — ravnanje terena prije sadnje.
Slijedile su rupe, kolci i sadnice. Iz glave na računalo, pa u polje: točka, točka — rupica. Kontrola je mjerila jesu li rupe adekvatnih dimenzija, iskrcali smo kolce, namatali špagu ("profesor kemije u akciji"), i krenuli red po red. "Ko hoće, nađe način; tko neće, nađe izgovor."
Red po red...
Napokon gotovo. Akcija podizanja novog nasada trajala je ukupno duže od mjesec dana, s možda dva slobodna dana zbog kiše. Hvala svima koji su sudjelovali — posebno ženi koja je trpjela to što nas nema od jutra do sutra, burazu koji je skakao gdje god je trebalo na svaki znak i roditeljima, glavnim "sadničarima" u HAHA šemi.
Napokon gotovo — akcija podizanja novog nasada trajala je duže od mjesec dana.
Kad je sve već stalo, jedan stari osjećaj nije. "Lako tebi, ti imaš novu mehanizaciju." Itekako je lakše. Ali s posebnim se osmijehom prisjećamo trenutaka kad nema elektronike — čista mehanika, sve iz kičme. Moderna nas je tehnologija poprilično odvojila od posla: sjedimo par metara nad zemljom, s hrpom željeza ispod nogu, izolirani i u konačnici odvojeni od onoga što radimo. "Dok sam sjedio na dobrom starom Ursusu, sluhom sam pratio rad stroja. I smrzo se, i pokiso. A bome i izgorio. Ali sam se osjećao potpunije." Taj osjećaj ispunjenosti danas je zamijenila učinkovitost. "Ali nije to to. Ursika se vraća u pogon nagodinu. Jedva čekam."
Nema elektronike, čista mehanika. Sve iz kičme. Ursika se vraća u pogon nagodinu.
