Video sa sajma, audio iz duše.

Uhaj, evo rekao sam da ću vas malo izvijestiti o tome šta smo uspjeli napraviti prošle godine u zadruzi koju sam tako reći posvetio gotovo cijelu prošlu godinu, tek sporadično sam se bavio nekakvim OPG zadacima i evo iskoristio sam priliku da vam pokažem ovaj video malo sajma da vidite tko nije imao prilike prodaviti malo Viroviticu, ne znam jel netko bio u Virovitici. Je li netko bio, je li ima netko da nije bio u Virovitici, zamisli čovječe koliko si morao biti bogat da imaš ovakav dvorac i ovakvo dvorište, pa ovi moderni tajkuni ovim starim tajkunima pa nisu ni do koljena, zamisli čovječe netko je imao ovaj dvorac, ovo dvorište okolo, ovaj kanal okolo, da nitko ne može doći u njegovo dvorište. A mi onda mislimo da ovi moderni bogataši su nešto bogati, pa čovječe to je sirotinja. … Zadruga, hajde u biti Virovitica, jedan sajam onako mali kako kažu s dušom, mali čovječe 30 tisuća ljudi kaže da bude tamo ne znam koliko je to malo ili koliko je to mali sajam, naravno vjerojatno na drugima bude više, ali meni je ovo sasma dosta što kaže čak i previše. Bili smo od četvrtak, četvrtak, petak, subota, nedjelja sa zadrugom na neki način u principu pokazivali svima onima koji su bili voljni, htjeli i zanimalo ih je šta smo u protekloj godini zapravo kao zadruga postigli. naravno veliko hvala svima koji su pomagali ne samo na sajmu ovom ili sajmu prošlom ili pretprošlom jer smo bili na tri, nego svima onima koji su se Odazivali srdačno na sve akcije koje je zadruga imala, imao sam puno pomoći pri izradi repromaterijala, a najviše naravno u otkupu gdje je bilo stvarno jako puno ekipe uključeno, tako da evo ne želim pojedinačno nabrajati, želim se naravno zahvaliti svima koji su bili uključeni od početka pa do sredine i sad naravno pred kraj, na kraju, nje naravno pozivam. Da nastavimo istim, možda i jačim tempom ove godine, a vidite nije sam tako baš mali, pazi ima tu svega, naravno u usporedbi sa možda Gudovcem je puno manji ovaj dio pogotovo vani strojeva, ali unutra izgleda onako poprilično fino, vidjet ćete letio sam i unutra, skupio sam hrabrosti, fora je ovaj novi dron. A znači kad smo se osnivali prošle godine svima je bilo nepojmljivo uopće da će zadruga zaživjeti, rekli su to je stari model, nema šanse, ljudi su razjedinjeni, svak svoje tupi, tera, neće se ljudi htjeti priključiti sve i da se priključe, nema to šanse opstati, uspjeti. Pa evo mi smo u godinu dana od kad postojimo nešto više naravno, mislim da je u 12. mjesecu bila nekakva osnivačka skupština, ali u registar Trgovačkog suda u Bjelovaru smo upisani tijekom 1. mjeseca, tj. početkom 1. mjeseca 2023., znači u tih eto nešto više od godinu dana zadruga je uspjela okupiti preko 150 članova, sve proizvođače lijeske, rekli smo ipak. Za sada ne primamo podržavajuće članove, znači bitno je da bi bio član zadruge jer moraš biti proizvođač ljeske 150 članova, to je 153 ali ajde već neka 3 su nažalost najavila izlazak jer evo jedan kolega je prodao nasad, jedna kolegica je dala nasad u najam. A treći mi nije ponudio razlog izlaska, uglavnom evo znači okruglih 150 članova uspjeli smo u prvoj godini nabaviti repromaterijal u proljeće, nakon nabavke repromaterijala je išao plasman prvog šlepera u Italiju, znači liječnjak koji je ostao na skladištima, znači liječnjak koji ljudi nisu uspjeli prodati godinu prije, a u principu nisu htjeli bih ja rekao jer su bili ucijenjeni sa nekakvom cijenom od 7 do 8 kuna po kilogramu. Mi smo našli kupca za prosječno mislim nekih 13 do 14 kuna što je bilo ono za tada za zadrugu stvarno spektakularan rezultat, nakon toga smo kolega jedan koji je radio s jednom firmom, Hasan, zastupa strojeve, tj. zastupao strojeve za skupljanje liječnjaka, rekao je da više ne može, da mu je to puno jel bi mi htjeli možda to preuzeti. Pa smo i tu uspjeli napraviti nekakav početni rezultat gdje smo uvezli iz Turske jedan šleper strojeva za naše kolege, znači pardon nekakve mehaničke skupljače, usisavače lješnjaka te jedan puhač uz naravno ove separatore koje ste imali prilike vidjeti, koje smo koristili naravno za vrijeme trajanja plasmana tj. pripreme lješnjaka za plasman. Da ne bi izvozili što kaže smeće u Tursku, Liješnjak smo naravno pročišćavali, pripremali za isporuku, tako da smo se napravili, ajmo reći napravili smo si pripremu za taj plasman, dogovorili kažem prvo s tim prvim kupcem plasman, cijena nije bila spektakularna u startu. Nismo uspjeli s njim ispregovarati, malo je bio tvrđi igra čini se, euro i 90 je bila nekakva početna cijena s kojom smo ajmo reći izašli pred ljude, pred proizvođače, nije to bilo bajno, svi smo bili svjesni toga da nije baš nešto s čime možemo biti presretni, ali ono ajmo reći da smo išli sa ciljem da to bude nekakva zaštićena cijena, znači da zadruga. Ako ju i pod navodnicima svi otkupljivači premaše da znači nitko ne prodaje lješnjak ispod euro i 90 kažem s obzirom na godinu prije gdje su neki otkupljivači za lješnjak plaćali posramotnih ja kažem euro, to je bilo nekakav minimum s kojim smo se ajmo reći složili da možemo krenuti u startu igrom nekakvih. Ja bih rekao prvo nesretnih, a onda iznimno sretnih okolnosti dolazimo do drugog kupca kojim uspijevamo dogovoriti po meni drastično bolju otkupnu cijenu, nekakvih 2,40 eura po kilogramu za lješnjak prve klase kada je riječ o konvencionalnom lješnjaku i 2,70 kada je riječ o ekološkom lješnjaku, znači uspjeli smo dobiti 30 centi veću otkupnu cijenu. Za ekološki lješnjak što je po meni apsolutni hit bio za sve ekološke proizvođače s obzirom da godinama na tržištu ekoloških proizvoda, konkretno ekološke ljeske ta cijena tj. ta razlika u cijeni uopće nije postojala, znači nitko ni na koji način nije priznao ekološkim proizvođačima njihov trud. E sad ja neću ulaziti u to da li je nužno taj proizvod kvalitetniji ili nije, ali jednostavno uzgajam drugačijim principima, dakle to se nije osjetilo na žiroračunu, tako je kako je, međutim evo u prvoj godini rada zadruge uspjeli smo čak i to, znači za nekakvih, nismo otkupili toliko strašno velike količine s obzirom da ja mislim otkupili, prikupili pa prodali. S obzirom na to da je godina za liječnjak bila, a kažu jedna od lošijih kada je riječ o prinosu, svi koji su dovozili liječnjak u zadrugu rekli su da su imali gotovo 50% manje urod nego inače ili očekivani, neki su čak rekli da imaju 30% uroda tako da sam ja ajmo reći to zaokružio na nekakvih pola od onog čemu smo se nadali, kod nas je isto. Kod nas je isto u našim voćnjacima bilo još i lošije nego 50%, no dobro zbog toga smo imali puno, puno bolju kvalitetu tako da nekakvih preko 20, mislim 22 tone, ne služi me više glava tako dobro isparilo je puno tih brojki je bilo, mislim 22 tone ekološkog liječnjaka. Znači koji je evo ja kažem u usporedbi sa konkurencijom, sa cijenom koju je konkurencija nudila posiguralo skoro 10 tisuća eura više zajedno svim našim proizvođačima, to uopće nije mali novac, kada je riječ o konvencionalnoj proizvodnji tj. o konvencionalnom mlješnjaku toga je u zadrugu ušlo nešto više od 130 tona. Mislim da imam, da, moram, je, oko 30 tisuća eura je bila isto takva razlika u cijeni, znači uspoređivao sam naravno cijenu koju su nudili konkurentski otkupljivači i usporedio znači što je ono što smo mi kao zadruga isplatili proizvođačima i što bi isplatili konkurenti, naravno ako bi se ponašali jednako pravedno kao što smo se mi ponašali prema našim ljudima. Ne znam je li to slučaj bio ili nije, ne ulazim u to, znači kada bi bili jednako pošteni kao što smo mi bili prema nama samima, onda bi ta razlika dosezala gotovo 30, 29 i nešto, 29 i 400 ili koliko nešto, uglavnom skoro 30 tisuća eura. Za mene je spektakularan rezultat kada ga ja procjenjujem, naravno iznimno sam subjektivan, trudim se biti što objektivnija ali jako je teško kada si u centru svega taj sami otkup je trajao, ma evo pa trajalo je to više od mjesec dana, znam da smo preko 20 dana čak spavali u tvornici čovječe. … Sav je liječnjak isplaćen zadrugarima. Prije Božića, tako da po meni ono godina kad ovako suma sumarum sve na kraju zbrojim kad je riječ o tim nekim pod navodnicima poslovnim rezultatima, mislim da možemo biti zadovoljni, znači ne samo mi koji smo tu u nekakvom vodstvu već i svi zadrugari koji su predali Lješnjak, ali i oni koji nisu znaju da pod navodnicima se ne igramo. Da smo za prvu godinu polučili ja mislim jedan stvarno respektabilan rezultat na svim poljima, daleko od toga da je sve tu teklo savršeno, da nije bilo i nekakvih razmirica i da nije bilo nekakvih pogrešaka, da se neke stvari nisu pod navodnicima odradile i sa minusom, ali sve u svemu uspjeli smo zadržati. Održati zapravo zadrugu na nekakvim zdravim temeljima, zdravim ljudskim odnosima i evo pojaviti se kažem godinu dana nakon što smo se prvi puta pojavili na Viroexpo ponovo i ove godine kada je riječ o samom sajmu, a meni se kažem sviđa takav manji sajam s obzirom da ja nisam previše tip za gužve. Ali kad pogledaš, evo vidiš iz ovih scena, bilo je tu ljudi čovječiti, mislim da je u subotu još bilo i više, mada ne znam, službeni podaci će reći, nisam stigao to proučiti. evo tako, htio sam vam malo ponuditi, imate vizualno, kom se ne sviđa priča, mogu je ugasiti, vizualni kadrovi malo sa Viro ex pa sa pričom jel evo ipak. Moram priznati da mi je zadruga uzela ja bih rekao 80% energije koju sam ukupno utrošio prošle godine, nažalost malo je i obitelj trpila, malo, ne malo, dosta je trpio naš OPG, ali evo svi su zajedno bili spremni podnijeti sa mnom taj teret da jednostavno ovu priču zakotrljamo jer smatramo. Mislim da je bitna, ne sad toliko, mislim malo to odvuči možda bahato, ali ne toliko zbog nas samih, mi niti imamo tolike količine da imamo problem sa plasmanom, a s obzirom na evo tu nekakvu medijsku eksponiranost imamo i puno lakši put i do mehanizacije i do zaštitnih sredstava ili gnojiva, nebitno. Međutim, moja želja je bila da to sve uspijemo nekako prenijeti na one koji nisu bili te sreće, tako da u ovoj prvoj godini stvarno sam jako sretan, ono što ste mogli vidjeti, da, mislim to je, to je u biti, to sam zaboravio reći, veliko hvala našem. Našem zadrugaru, pa i prijatelju Joži koji nam je dao na pogon, o Bože, na korištenje pogon ono vrijedan 30 milijuna kuna i više, ne znam uopće koliko bi to sad vrijedilo, pazi to je izgradio prije nekoliko godina sad sa ovom inflacijom, cijenama materijala, cijenama rada, ja ne znam koliko bi to novaca koštalo sad da se izgradi, znači jedan moderni pogon za preradu lješnjaka. U kojem doslovno možemo zaprimiti liječnjak sa polja i onda ga plasirati i doslovno na policu svih trgovačkih centara, pa čak i izvoziti naravno van granica lijepe naše, a to u biti je nekakav plan rada za iduću godinu, sve ovo što smo odradili u prošloj, pa ideja je na neki način unaprijediti plasman, možda ubrzati, optimizirati. Podijeliti radne zadatke, smanjiti opterećenja, mislim ja bih sebi htio smanjiti opterećenja, nekom ću ga nužno morati povećati, repromaterijal kada je riječ o repromaterijalu naravno kolega Ivan nam razvija aplikaciju da ne moramo to raditi ručno kao što smo radili prošle godine ono milijun tablica i tjedni borbe sa kojekakvim brojkama. I naravno da u konačnici taj lješnjak koji proizvedemo ne ode kupcu u Italiju koji će ajmo reći povrati maslo, nego da na neki način mi probamo osmisliti model kako da ga plasiramo u nekakvom finalnom obliku, jako izazovno moram reći. Tražio sam i ove godine nekakav put za ajmo reći lješnjak, jezgru, prženi lješnjak, bilo što, smljeveni, sjeckani kako god, za sad bezuspješno jer jednostavno se nismo mogli natjecati sa cijenom koju ljudi dobiju kupujući turski lješnjak sa zaliha, znači ono svi mi uvijek uspoređuju cijenu sa prošlogodišnjim lješnjakom iz Turske, Turska je najveći proizvođač lješnjaka i Čini se da ne uspiju ni oni prodat svake godine sve ili taktički, ne znam u biti šta se tamo događa, uglavnom kao da taktički prodaju prvo stari liječnjak, novi drže i onda u biti oni stalno prodaju stari liječnjak i nikako da ta cijena bude dostojanstvena, svi su u biti, sve cijene svih poljoprivrednih proizvoda su rasle, ne možda u skladu s imputima što je sramotno, jedino je cijena liječnjaka zapravo nakon ove krize. Kad je sve živo poraslo cijena liječnjaka je u padu, tako da evo pokušat ćemo tome doskočiti ovu godinu, dogovorili smo s Jožom neku kombinaciju da ćemo u njegovom pogodu probat odradit preradu, a zadruga će na neki način raditi na razvoju, na marketingu i na razvoju svoga brenda koji će se naravno prerađivati tamo kod njega. Nadam se uspješno naći put na police supermarketa, ha ha ne moram možda biti supermarketa ali u biti ne znam ni gdje bi dalje išlo, možda čak evo i nekoj konditorskoj industriji koja bi poštenije to platila, ne znam jeste izdržali do kraja, ako jeste evo vidite meni marka, vidimo se, bog.