Nakon svih napora vezanih uz pripremu terena (oranje, ravnanje grederom, razbacivanje sta…

I onda vidite kako je izgledala sadnja prije 2 godine nakon bušenja, tj. obilježavanja, bušenja rupa, kolaca, silne pripreme, došao je trenutak i za sadnju, svatko ima svoj omiljeni alat, ali zadatak je svima isti, znači sadnicu zasaditi ne preduboko, nagrnuti, tj. prvo nagaziti zemljom i onda ju zagrnuti. Izazov je bio veći iz razloga što su rupe bile ogromne, vidjet ćete u nekim kadrovima, malo se čak i ovdje vidi, poslužio sam se ralicom za zagrtanje pa sam prije sadnje, evo vidite sadnice, nisu baš spektakularne, zvali smo ih najjeftinije sadnice Špoljarić. Uglavnom prije same sadnje sam prošao sa ralicom i jedan dio zemlje vrate u rupe jer su stvarno bile duboke, sadnice ne smijemo saditi preduboko, idealno bi bilo na nekakvu dubinu na koju su bile u rasadniku, nekakvih 20-tak centimetara i ako ih posadimo plitko postoji opasnost od izbrzavanja, ako ih pak pustimo preduboko. Hajno samo duže im treba da narastu, ovo je jako važan detalj, preporučam apsolutno svima obaviti ovo, prikraćivanje korijena na tom mjestu gdje smo prikratili korijen on će pustiti nove izdanke, nove korijenove dvačice što će pospješiti naravno ukorjenjavanje i ništa, motika, koljena, ruke, tko kako može i tko kako zna. A da, da, gle ovo, ovo su me isto mnogi pitali jel to dobro ili nije dobro, po meni jako dobro, ne vidi se sad još, je znači napraviti smješavinu pijeska, zemlje i stanjaka po mogućnosti svježeg i to razvrijediti sa vodom, mi smo radili omjer 1:1:1:1, znači lopata jednog, drugog i trećeg i onda razvrijedili sa vodom. Jedna se sadnice ovako umaču u tu smjesu, zašto, to je nekakva prva hrana, znači nešto što će biljka prije nego što se još stopi. Dakle, spoj sa tlom koji ga okružuje, koji okružuje, na korjenovim dvačicama će doći do, tj. korinove dvačice imaju taj tanki sloj, tanki film te moće, smjese, što im je nekakva prva hrana, a da se lakše nekako prilagode na ovoj sredini nužno, vjerojatno nije dobro, vjerojatno je, bar se nama to tako pokazalo, ali evo to je u biti to, evo ovdje se vidi kako sam već nagrnuo. Zemlju s jedne i s druge strane, da imamo manje za motikanje normalno, šta god možemo odraditi strojno, odradimo strojno. Evo ga moj vjerni duo mama i tata neumorni. Da nije bilo njih, ha ne bi bilo ništa od ove cijele priče naravno, iako su dali sve od sebe da buraz i ja pozavršavamo kojekakve škole i fakultete i završimo u gradu, mi smo budili u prirodu na selo.