Još me uvijek drži inicijalna ideja, da za razliku od šumskog tla, voćnjak ipak treba obr…

A freza, dobra stara freza, falilo mi je koliko god da je sporo i pod navodnicima mučno jer vidiš za svaku voćku moraš stisnit prvo s jedne strane kad ideš i s druge još jednom, znači dva klika po svakoj voćci, al ne znam nekako je, ima nešta kažem ja, ima nešta u toj poljoprivredi u tom. Pogotovo kada ovako smrdi, ufrezavali smo đubre, ja frezu nisam vozio jako dugo, sigurno jedno 6 mjeseci, za nešto sam radio vjerojatno je bilo pripremanje za berbu lješnjaka, već sam 100 puta ponavljao ali s obzirom da se publika svaki puta mijenja. Dakle, frezanje je broj jedan ja mislim aktivnost u voćnjaku ako je riječ o mladim voćkama, znači preporuke valjda svih živih stručnjaka su da do četvrte godine se nasad ne zatravnjuje, a naravno to su preporuke, sad tko šta može ispoštivat, to ispoštiva, kod Gorana smo bacali stanjak, vidjeli ste video. Šteta ga je velika ostaviti na površini jer onda kako je jedan kolega napisao u komentaru gnojiš samo travu i u pravu je, međutim kad stanjak baciš u proljeće i ovako ga ufrezaš mislim da je to nenadmašna kombinacija, nenadmašiva ili nenadmašna, nebitna. Hranimo mikroorganizme u tlu, oni oslobađaju nutrijente za voćku, voćka se budi i tako kreće, pokreće svoj ciklus, naravno ovaj stanjak nije hrana za ovu godinu, nešto će se usvojiti dušika s obzirom da je on vrlo pokretan s kišom, a fosfor i kalij će sigurno što se reklo secovati još jedan niz godina dok dođu, ali na neki način moraš. Ubaciti hranu u tlo da biljka može po nju doći, bacamo nešto šire od krošnje, znači ne preblizu deblu i tim na taj način u biti forsiramo biljku da širi korijen prema hrani, zapravo jača se, postane naravno otpornija.