U ovom videu prezentiram svoj recept za sadnju voćnjaka.

Hvala, bog svima, ja sam Tomi i u ovom ću vam video ukratko prezentirati svoj nekakav recept za podizanje novog nasada, svakom od nabrojanih koraka ću vjerojatno kasnije posvetiti jedan poseban video sa terena dok sam za sada ipak osuđen na studiju, potrudio sam se da nekakvo sastojke tog recepta poslažem po prioritetima od najvažnijeg prema onim manje važnim budući da mnogi od nas Uključujući i mene u samim počecima nismo baš imali ma mogućnosti priuštiti si sve od tog, sve od navedenog. prva i osnovna mjera koju smatram da nikako ne smijemo propustiti napraviti je podrivanje zemljišta na maksimalnu dubinu, to je zahvat kojim probijamo dubinski zbijeve slojeve tla te na taj način omogućujemo cirkulaciju vode što iz dubine gore, što iz dubine dole. Često se podrivanje ističe samo zbog ovog drugog odvoženja viška vode, međutim ono što je meni daleko važnije je omogućavanje prodiranju vode iz dubinskih slojeva u vrijeme kad baš i nemamo puno kiša, smatram da je nedostatak ili eventualan višak vode daleko veći problem od onoga sa hranjivima, stoga podrivanje broj jedan. Slijedeći korak je tzv. agromeliorativna gnojidba, šta to znači, agromeliorativna na nekakvo poboljšavanje tla, ajmo to tako prevesti. Dakle, prioritet bi svakako trebala biti neutralizacija tla, znate onaj PH i nekakva logaritamska skala s kojom su nas smarali u školi, da ne kemijam previše, velika većina naših tala je kisela zbog iznimno lošeg gospodarenja te je potrebno PH gurnuti na optimalnu razinu, neke kulture traže kisela tla dok druge vole nešto alkalnija, bazična, priča o PH skraćeno znači da neovisno o tome kako je Kakve kemijske elemente imamo u tlu, znači možemo imati optimalnu razinu nutrijenata ako pH ne odgovara, negativna pH slika blokira njegovu mineralizaciju, zbog toga je neutralizacija tla daleko važnija od same gnojine. nakon što neutraliziramo tlo na red dolazi na domještanje svih potrebnih nutrijenata te stvaranje inicijalnih zaliha za budući nasad. Preduvjet naravno za obje operacije je kemijska analiza tla kako ne bi jednostavno uništili vlastito zemljište, nakon što smo završili sa neutralizacijom i aplicirali potrebna hranjiva vrijeme je za duboko oranje ili popularnije rigolanje, radi se o rahlanju tla kroz koje će se probijati korijen naših mladih sadnica. Ovisno o kulturi koju ćemo gajiti treba razmišljati o dubini jel koliko ćemo duboko zaorati sva ta naša gnojiva, evo npr. u slučaju lijeske glavnina korijena se nalazi na dubini od oko 30 cm. Čemu onda zaoravati sva ta gnojiva, sva ta hranjiva na dubinu od ne znam 80, kad korijen naše biljke apsolutno nikada neće prodrijeti toliko duboko te će ta hranjiva ostati poprilično neiskorištena. ono što ja planiram za svoj nasad ljeske je prvo dubinski preorati, nakon toga aplicirati gnojiva i onda još jednom naknadno preorati na nešto pliću dubinu od možda 20-tak centimetara kako bi u toj zoni Bila je glavnina gnojiva, zašto, pa zato što korijen naše mlade biljke godinama neće prodrijeti dublje od 20-tak centimetara, na taj se način sva gnojiva nalaze u zoni koja je dostupna korijenu naše mlade biljke, poslije oranja vrlo je važno teren dobro poravnati, gotovo sve operacije koje ćemo provoditi u našem voćnjaku. Pogotovo nasadima ljeske i oraha zahtijevaju gotovo idealan teren, nijedan stroj ne voli, niti arke, niti bentove, ravnanje terena postaje gotovo nemoguća misija nakon što zasadimo voćke, vjerujte mi na riječ, već 3, 4, 5, skoro 5 godina se trudim poravnati jedan nasad koji sam uništio tanjuračom i to su posebne vrste muka. Bolje je to odraditi unaprijed te apsolutno nikad nemojte pustiti tanjurač u svoj voćnjak, vjerujte mi. Nakon ravnanja terena potrebno je označiti mjesta sadnje tj. obilježiti rupe. Prije samog obilježavanja važno je razmisliti o orijentaciji nasada, preporuka je redove orijentirati u smjeru sjeverju, a umjesto sadnje u kvadrat posaditi voćke u trokut što rezultira puno većom osunčanosti. kada je riječ o samom obilježavanju najbolje mi se pokazalo obilježavanje rupa krećom, ja sam imao iskustvo sa jednim nasadom kojeg smo trebali posaditi u jesen, dakle obilježili smo rupe u jesen. No, igrom slučaja nismo stigli to odraditi, što se dogodilo, kreće prezimio, bio je pokriven prvo snijegom, onda nekolicinom kiša, u proljeće, no. Dakle, ostao je i dalje vidljiv, znači mogli smo nakon toga bušiti rupe. kad je riječ o razmjeravanju udaljenosti, špaga i označena mjerka od pedesetak metara čine čuda, dolazimo do bušenja rupa, javlja se dilema da li to obaviti ručno štijačom ili strojno traktorskim bušačem, mislim da je tu presudna zapravo količina rupa koju moramo izbušiti, postoje argumenti kako je kopanje štijačom daleko bolje. Budući da traktorsko svrdlo pri bušenju zaliže obod rupe, uvažavam argument, ali mislim da je kritičan samo ako rupe bušimo sa nekim malim svrdlom, uskim svrdlom jel, svoje rupe za sadnice bušim svrdlom promjena 50 cm i smatram da je to puno bolje, dodatno prorahlim zemlju direktno oko same korijena sadnica, a zalizani rub će korijen sadnice probijati tek nakon nekoliko godina, do tad će pasti 100. litara kiše koje će to raskvasiti i smatram da će se korijeniti. Također nije isto ako sa štijačom moramo iskopati ne znam 500 rupa ili 5000. a da, dodatna prednost bušenja rupa sa bušačem je dubina na koju možemo izbušiti rupu. To će postati bitno u sljedećem koraku, a to je onaj kad su rupe spremne, stara škola voćarstva predlaže u rupe ubaciti prezreli stajski gnoj ili još bolje humus na koji obavezno prije sadnje moramo staviti sloj zemlje, on predstavlja hranu do kojeg korijen dolazi vrlo brzo. Već nakon nekih godinu dana, ako poristimo stanja naglašavam vrlo je bitno da je on zrel i da je od korijena odvojen sa slojem zemlje, u suprotnom može doći do spaljivanja korijena zbog viška dušika te opasnosti od naravno sušenja biljki. … Dolazimo do trenutka prije sadnje, ono što dobar dio ljudi propušta napraviti a to je priprema sadnica, preporuka je korijen oštucati, šta to znači, skratiti mu žile. I eventualno prekratiti sadnicu na određenu visinu, i jedno i drugo ovisi o tome kakva je vitalnost naše sadnice, još jedan od tih nekih old school starih trikova je taj da se korijen sadnice umoči u smjesu stajskog gnoja, zemlje i pijeska. Naravno da se u novije vrijeme osporavaju svi stari trikovi, pa tako i ovaj, međutim ja ga uredno slijedim, taj nekakav miks smjesa predstavlja inicijalnu hranu korijenu, treba biti pažljiv sa količinom stajnjaka koje stavljamo u taj miks te je preporuka raditi 1-1-1, sve ide lopata stajnjaka, lopata zemlje i lopata pijeska, to sve zajedno s miksama u vodi i samo umučimo korijene Na tržištu se također pojavi jedan novi trend, a to je mikoriza. Hvala. Priča zvuči apsolutno fantastično, no iskreno nisam ju imao prilike verificirati, provjeriti da li je to zaista tako, zapravo je to jako, jako teško, oni koji nisu čuli za tu priču riječ je o simbiozi Giva i korijena biljke. Naš korijen umačemo također u jednu emulziju u kojoj se nalazi miceli gljiva koji se onda na neki način spaja s korijenom naše biljke čineći volumen korijena daleko veći, osim toga spominju se još mnoge fantastične stvari, ali ostavimo to za neku drugu priliku. nakon izvršene pripreme dolazi vrijeme za sadnju. Ono što sam počeo prakticirati prošle sezone mi se jako dopalo, a to je paralelno sa sadnicom u rupu posaditi i kolce. većina Vučaka u svom životnom vijeku ima potrebu za kolcem, da li je to za nekakvu potporu njenoj krošnji ili zbog nekog mehaničkog načina obrade, nekakve freze s ticalom ili malčera s diskom. Pa nije zgoreg ubaciti ih u rupu zajedno sa sadnicom, kasnije ćemo morati te iste kolce čekićem nabijati te postoji mogućnost da oštetimo korijen budući da stvarno ne znamo gdje zabijamo taj kolac. također pri sadnji valja obratiti pažnju na to kako stavljamo korijen u rupu. Nije dobro da se koljen savije, šta znači kad ga spuštamo u rupu da se ajmo reći ovo blago korijenje krene izvijati prema gore, morat ću počet crtat, već da neka nježno, nježno usmjerimo prema dole, poslije toga naravno rupu zatrpamo sipkom zemljom koju treba što bolje nagaziti kako bi istisnuli sav zrak. To bi ukratko bilo to, planiram naravno napraviti video sa terena u kojem ću detaljnije razložiti svaki od navedenih koraka. Uskoro kreće priprema, više ne mogu dočekati. … Naravno kao i uvijek zahvaljujem svima koji su izdržali do samog kraja, a ako ste čuli nešto zanimljivo, nešto novo ili smatrate da će nekom drugom to koristiti molim naravno da video podijelite, a ako se s nečim ne slažete ili imate nekih dodatnih prijedloga koje eventualno nisam uključio na ovu listu molim vas da komentirate, do sljedeće prilike vidimo se, bog.