Kud sa 30 tona višnje?

Tjedan dana prije berbe dugogodišnji kupac s kojim smo imali zadovoljavajuću suradnju zove i kaže: „Sori Tomo, kupac otkazao kompot, nećemo kupiti tvoju višnju.“ Bog svima, ja sam Tom i u današnjem videu bih vas želio. Provozati svojim iskustvima u proizvodnji višnje i prezentirati zašto sam umjesto još nasada višnje odlučio posaditi 10 hektara lijeske, kao što sam prezentirao ranije s 22 godine napuštam grad, uredski posao te zajedno sa ženom dolazim na selo, napokon se osjećam slobodno. Posao u polju me ispunjuje maksimalno, iskustva koja sam stekao i pomažući roditeljima uspostaviti nasad višanja mi drastično olakšavaju prilagodbu. od samih početaka osjećao sam zadovoljstvo u vezi cjelokupnog procesa, višnja je jako zahvalna biljka s vrlo kratkim periodom dozrijevanja ploda, ekonomska strana priče uz glavni preduvjet da imaš. Imaš normalnog kupca, izgleda odlično, znaš ono puta puta kako kažu, koliko kilograma po stablu, puta broj stabala po hektaru, puta broj hektara, puta kuna po kilogramu, sve se poklapalo savršeno dok ja nisam preuzeo posao iako i dalje nije bilo zamjerke na sami proizvodni proces krenule su akcije sa plasmanom i naplatom. Tjedan dana prije berbe dugogodišnji kupac s kojim smo imali zadovoljavajuću suradnju zove i kaže: „Sori Tomo, kupac otkazao kompot, nećemo kupiti tvoju višnju.“ Šta sad, šta sad, sveukupno tri velika otkupljivača višnje. Idemo na preostala dva, odlazim kod drugog, kaže on čuj imaš krivi sortiment, tvoja višnja kad se smrzne mijenja boju drugačije nego ove druge koje mi imamo, žao mi je, a dobro ajmo na trećeg, treći, šta je s trećim, treći od prošle godine još nije platio višnju, joj veselica ono kako kaže show program, uviđam da nam je društvo. Društvo orijentirano je isključivo na slobodno izrabljivačko, globalističko, izrazito nepošteno i nehumano tržište, a mnogi ljudi iz našeg ugroženja, vjerujem dobra većina su iznimno zahvali što je to tako, svjestan situacije počinjem promišljati o realnim scenarijima kroz koje sam iskustveno prošao. Kupac ne treba robu, cijena na svjetskom tržištu je takva i takva, ako ti nećeš prodati imamo višnje drugdje, u xy zemlji cijena višnje je 5 puta manja itd., itd. To su pitanja koja su me uputila na ono najvažnije. Zaboga što ću ja sa 30 tona višnje, kom treba 30 tona višnje, sad kako bi lakše vizualizirali koja je to količina, znači nekakva 3 šlepera višnje, 3 autobusa, bačem naravno ulogu nas proizvođača, kreiramo proizvod za krajnjeg kupca. A jedino što muku mučimo s tim što ne možemo taj krajnji proizvod zaista sami kreirati niti doći do tog kupca već koristimo te neke posrednike, tu je zapravo glavni izazov, postoji jedna statistika na razini EU gdje kažu da u cijeni ukupnog proizvoda proizvođač sudjeluje samo sa 21%, 23% ode na preradu dok 51% vrijednosti ubiru trgovci. Zabrinjavajuća statistika, na stranu sad to, krenuo sam razmišljati u nekom drugom smjeru, koliko, ajmo ovako, kaže, pa koliko treba višanja jednoj prosječnoj obitelji, mojoj recimo, nula, ne konzumiramo višnju uopće, nikom nije fina, ok, ako nisu fine nama, možda su fine nekom drugom. I zaista jesu, ali svi oni već imaju negdje neku višnju s kojeg godinama naberu kantu višanja i spremaju zamrzivač. … Ok, tu se baš i nisam uspio utješiti, ajmo dalje, razmišljam još šire, ako uzmem sve gotove proizvode koje konzumiramo kroz godinu dana, koliko višnje konzumiramo u njima, opet nula. … Čak i dok sam konzumirao slatkiše i sokove, nikad nismo birali ništa povezano s višnjem. Opet isti problem, na valovima tog razmišljanja te sa brzorastućom svijesti o strašno destruktivnom utjecaju konvencionalne poljoprivrede odlučujem se baviti ekološkom proizvodnjom, mijenjam percepciju kompletno, nema više puta, puta, nego svoju pažnju okrećem pospješivanju tla na kojem se samo trenutno nalazi višnja. Odlučujem da ne želim širiti proizvodnju te počinjem promišljati o tome koja bi mogla biti nekakva alternativa. naravno presudan faktor je mogućnost ekološkog uzgoja, lakom eliminacijom isključujem kajsiju, jabuku, bresku, šljivu, trešnje. Dakle, sve su to visokoprihodovne kulture u konvencionalnoj proizvodnji no jednostavno nisam spreman platiti cijenu te vrste takvog načina uzgoja, a za uzgoj u ekološkoj proizvodnji ipak treba puno više znanja nego što sam ja tada imao, pa čak i sad, e šta ostaje, ostaje lupinasto voće, orah, badem, kesten i lješnjak, budući da su plodovi tog voća zaštićeni, puno lakše opstaju u ekološkoj proizvodnji. Budući da raspolažem s vrlo malim površinama, dolazim do konačne dileme, da li ići u badem ili na lješnjak, svjestan sam realnog problema, a to je proljetni mraz, čitam da badem, badem mu se to baš i ne sviđa i konačno odluka pada na lijesku, imam znači zaštićen plod. Biljku koja raste po svim šumarcima i kanalima divlja je i stoga relativno otporna na nekakve bolesti, nema visoki prinos po površini, pa su i troškovi transporta relativno mali, skladištenje super jednostavno, a tržišna vrijednost ploda ekonomski isplativa, na prvu sasvim idealno, ali potaknut prethodnim iskustvom s višnjom koja je isto bila hit jedno vrijeme. Dok nije jedan veći broj nasada došao u rod pa se tu svašta nešto pobrkalo, čak nisu bili presudni ti nasadi više ti otkupljivači … Počinjem sličnu analizu, koliko kilograma liječnjaka godišnje troši jedna prosječna obitelj, tu zapravo dolazim do glavnog razloga zašto sam se odlučio za lijesku, nemam konkretan podatak ali jednostavno osjećam da prosječna obitelj troši drastično više liječnjaka u odnosu na višnju. Liješnjake jedemo gotovo svakodnevno, čokolade, namazi, kolači, kašice i ni drugi konditorski proizvodi postali su neizostavan dio naše kulture, to mi je već dovoljno, ostaje mi jedan jedini problem što proizvodim sirovinu za izrazito nezdravu industriju, ali to se nadam riješiti u budućnosti stvarajući nekakav vlastiti i zdrav proizvod, istražujem opcije kao što su bračno, ulje, mlijeko, namazi. Nešto u kombinaciji s medom, na tom sam tragu, bit će to ok. Eto nas na kraju, vjerujem da sam vas većinu izgubio putem, ali vama što ste ostali, hvala lijepo, također vas molim za pomoć da podijelite ovaj video kako bi što veći broj ljudi bio uključen u ovu priču. Bezpuće interneta su ogromne, a te sve veći broj pozitivnih ljudi i pozitivnih priča, zajedničkim angažmanom možemo se probiti do onih kojima će ove riječi pomoći donošenju ključnih odluka za poboljšanje vlastitog života, vrijeme je zrelo za promjenu, kad ako ne sad, još jednom hvala na pažnji, a do sljedeće prilike vidimo se, bok.