Može li se živjeti od poljoprivrede?

Bog svima jer nije mi bilo jedno duže vrijeme, malo sam zaginuo, evo htio sam vam malo pokazati kako sređujemo nasad, a u glave mi se vrti jedno zanimljivo pitanje, mislim pitanje koje ja često dobivam, a javlja mi se uglavnom mlađa ekipa što sam u biti i zadovoljan, sretan kad se mladi jave, evo da vidite malo kako izgleda liječnjak. Negdje ima više, negdje ima manje, da glavno pitanje je uvijek s kojim zra odgovori takvi započinju, kaže može li se živjeti od poljoprivrede i onda ja priznajem nedovoljno mudar i iskusan krenem sa odgovorima ono jel, u biti, sad ako sam se vozio evo malo vi kako lijepo izgleda, ovoga. Ja sam se sjetio u principu kako da reagiramo u budućnosti na ta pitanja, evo u biti snimam jedan video koji ću onda ljudima prvo proslijediti, može li se živjeti od poljoprivrede, odgovor na to pitanje ono kako kažu nepopularno ide protupitanje, pa danas, da li se danas može živjeti bez poljoprivrede, znači ono možemo živjeti ako se nitko ne boji poljoprivredom, pa ja zasad mislim da ne možemo. Pa znači da li onda ti ljudi koji se bave poljoprivredom moraju li oni moći nekako živjeti od poljoprivrede, pa moraju, da li se mi bavimo poljoprivredom, bavimo se, da li smo mi živi već 10 godina nas, evo sad nas je 8 u užoj obitelji plus tata, mama, brat, pa evo i sestra sad kroz zadrugu, živimo, živismo, da li se bavimo isključivo samo poljoprivredom, ne. Na ovo što sad radimo, evo vidite ovdje, ovo je naš nasad, prvi nasad ljeske, upravo da radili smo frezanje, polako krećemo sa ravnanjem za berbu, usvitnjavanje, sad još jednom ili dva prohoda da se to malo usvitni, pa onda ide valjak, a prije toga naravno moramo riješiti ove izboje, sad je dilema da li jednom ili dvaput, ali ajde o tom potom. S obzirom da smo podizali mlade nasade i odlučili se na voćarstvo, shvatio sam naravno da mi od poljoprivrede ne možemo živjeti isključivo, moramo imati neka primanja osim poljoprivrede, mi smo se pronašli uz kažem ove naše voćnjake u održavanju tuđih voćnjaka, znači što malčiranje, frezanje, ne znam bacanje stanjaka, nakon toga sam shvatio ne znam da. I samo za naše potrebe nam treba utovarivač za stanja, kao da sam skužao ako treba meni, pa treba i drugima, pa smo onda kupili kombinirku, pa radimo usluge i s kombinirkom, tako da kao nekakvi ajmo reći početnici u toj cijeloj priči, shvatio sam da ne možemo se baviti samo jednim tim poslom, ako je to uzgoj ljeske, da se bavimo samo uzgojem ljeske. Malda kad sam krenuo, tj. kad smo supruga i ja došli, mislio sam da će to biti moguće, dobili smo u nasljedstvu, tj. tada mi je prepustio posao s višnjom i to je bio ajmo reći nekakav motiv zapravo koji je nas prebacio da dođemo na selo, nekakav posao koji je već bio pokrenut na neki način, uhodan od strojeva do tržišta. Do ajmo reći nekog nou haua kako se to radi, međutim evo godine su poslije pokazale da ipak višnja nije bila ta koja nam je ajmo reći osiguravala minimum minimuma ono nužno neophodno za život, no ajde recimo da je poslužila kao okidač, zato kad me čujete, mislim ja se trudim tako to prezentirati, kad me čujete da Mladima preporučam odlazak na selo i bavljenje poljoprivredom, ja uvijek kažem da je to svojevrsna platforma, znači platforma je nekakva osnova, temelj, prvi kat, vi kako lijepo izgleda, prvi kat nešto od čega sve kreće i tako i kod nas, znači poljoprivreda je bila platforma, na to su bili nekakvi poslovi. Freelance oni to danas zovu gdje sam ja radio prvo preko interneta za jednu izraelsku kompaniju, pa onda kažem počelo polako usluge, pa tamo dao otkaz, pa kažem sad smo na kombinirci, pa snimamo i videe, ono kako bi rekao svašta nešta radimo daleko od toga da smo financijski situirani, to ste vidjeli evo moram i tu napraviti video. S ovim crowdfundingom kojeg smo pokrenuli sa posvajanjem sabla ljeske, daleko od toga da mi smo dobrostojeći, da nemamo što kažem problema podmiriti nekakve obaveze s vremena na vrijeme, da nije da zaškripi pa moraš posudit, pa u banku, pa kredit, pa minus, pa vratiš, pa uglavnom ono borba kao i svugdje dalje, ja kažem nije poljoprivreda. Ništa sigurniji ili nesigurniji posao odraditi, ne znam, mislim ja ne znam s čim bi to usporedio drugo, ali bilo koji drugi posao koji rade, ljudi inače za plaću, da li je to biti profesor u školi, da li je to raditi u policiji ili ne znam gdje dalje jer svi ti ljudi s kojima evo sam u kontaktu kroz ljesku, … baš nema tako puno, svi oni imaju nekakve opet dodatne izvore zarade, kažem. Dosta ih znam jer imaju nasade voćnjake, imaju proizvode uz to što imaju svoj redovni posao imaju i nasade ljeske, samo evo moja neka priča je, mislim ja mogu upravo prenositi, prenosim samo vlastiti dojam, vlastito iskustvo, to je nekako da kad si češće ovako okružen ovim ambijentom evo u kojem ja sad boravim. Nekako on ti daje snagu da prebrodiš sve to što je teško, a ne znam ima nešto, ja kažem nije sve samo u novcu, ne znam stanju na žiroračunu, postoji nekakav duhovni žiroračun koji kažem kad dođeš u prirodu i kad si tu često na zraku, na suncu i kad izgoriš i kad se smrzneš i kad se uznuiš i kad se zablatiš. On ti daje neku posebnu ja kažem energiju da se onda baviš i ovim nekim stvarima koje vas inače nikad ne bi bavio, evo ja kažem da mi je netko prije 10 godina evo rekao da ću se bavit ovim čim se sad bavim osim evo ovih naših privatnih akcija, da ću vodit zadrugu sa ne znam 150 članova, da ću putovat u Italiju, Tursku. Uvozit strojeve, pregovarat za šlepere lješnjaka uz to naravno noćima ne spavat jer se brineš, pazi nije to moj lješnjak, to je lješnjak ljudi koji imaju iste probleme kao i ja s kojima ja naravno suosjećam i kažem za njihov lješnjak marim više nego za svoj možda, ali evo. Zbog ove platforme, ja to tako kažem, možda malo glupa riječ, evo u komentarima ćete mi možda osmisliti neku bolju, sam ja našao snage da, mislim ja to tako kažem, služim, služim okolini kako jedan, ne moraju ljudi danas više čuti tu riječ, ali kako je jedan guru rekao kad su ga pitali kao šta treba biti, šta treba postati, čime se ljudi trebaju baviti. Onda je on rekao bavite se onime čega nema, čega nedostaje, čega treba, svijetu vjerojatno ne treba više nekakvih ekonomista, pravnika, toga ima dosta, a čini mi se nažalost na ljudi koji se bave ekološkim uzgojem, zaštitom prirode, okupljanjem pod navodnicima malih ljudi, osnaživanjem obitelji. Dakle, osnaživanjem sela, toga danas čini mi se nedostaje, težak je to vjerojatno put, mnogi su probali, ne kažem da su odustali zato što nisu imali volje time se baviti nego evo život ih je pritisnio, stisnio, ali evo ja se uzdam da će neke mlade snage se uzdići. Dakle, što kažem u razgovorima sam često u poslu sa onima koji su još stariji puno od mene, pa ono kažem čudno kuda ovaj svijet ide, jel kako to sve skupa izgleda, a ja sam nekako optimističan, u današnjem svijetu je sve lakše i lakše prepoznati, ha, prepoznati ovaj. Na neki način besmisao koji nam se reklamira sve jače, sve jača je reklama besmislenih, ha glupa riječ agenda, ali tako nekako bi se to moglo reći i vjerujem da će mlađa generacija to sve lakše i lakše prepoznavati za razliku onog kada čujemo naše stare kako je ono, vrlo bolje da ne idem, ne idem na to područje, ali uglavnom. Može li se od poljoprivrede živjeti, pa naravno da se može od poljoprivrede živjeti, jednom dečku sam ono odgovorio, možda je malo si naljutio na mene, pa pita od mene jel se može poljoprivreda živjeti, aha kažem dobro kakvu kuću trebaš, pa kaže 300 kvadrata, pa jel nova ili pol moraš kupiti ili od temelja graditi, pa novo, pa jel možeš dozvolu nemam jel imaš. Dakle, jel imaš zemljište, nemam, pa jel mora biti u gradu ili na selu, pa ne znam, pa jel traš tročlanu obitelj, pa i tročlanu, pa ne znam, pa koliko auta, koliko traktora jel, život danas ovisi o toliko jako puno faktora, a pogledaj ovo, o toliko jako puno faktora da je nemoguće to sve ukalkulirati jel, tako da. Moraš radit ono što, opa, što ti ima smisla, što voliš, u čemu uživaš, onda kad to radiš će ti i nekakvi pod navodnicima padovi ili loši rezultati, a lakše ćeš ih podnijet, lakše ćeš preko njih preć i nastavit dalje, evo vidim može li se od poljoprivrede živit, ha ha, pogledaj od ovih trešanja možemo živit se. Ne znam koliko nas, ne odnosi to godina, a u okruženju ovakvih divljih što kažu fićura ima jako puno ljudi ih čupaju, kažu bez veze su, e ali su brutalne svatke, uzmeš u ruku po 10 komada odjednom, morao bi ih ja možda razmnožiti s pola, sitne jesu svatke pogotovo. Najao sam se i za doručak, evo sad će i za ručak, uglavnom evo pozdravljam vas sve, a kažem malo sam klekao nakon Italije pa se nisam javljao, trebalo mi je neko vrijeme da nadođem, skupio sam ga na trimeru, riješili smo jednu drugu parcelu pa sam sad došao ovdje, sad ćete vidjeti kako će ovo izglavati trimerom, malo ću vam posnimat vide, a uglavnom prvo smo morali pofrezat. Problem je kada rješavaš ove izboje, a ne pofrezaš onda se upletu u travu i ne daj Bože dođu par kiša pa prorastu pa ih je teško izvući, mi ih ne možemo malčirati jer ne smiju ostati u voćnjaku nego ih moramo iznositi van, a onda prvo pofrezamo, a onda ide skupljanje, vidiš sada, trava je polako krenula, mislim trava. Ovo smo održavali sa livadnom branom, isto jedan zanimljiv stroj, vjerujem da većina ne zna za njega pa ćemo mi to pokazati. Uglavnom koliko toliko sam vam nešto rekao, može se od poljoprivrede živjeti, da je lagano nije, da je teško isto nije, da ima perioda kada se sve posloži ima, da ima perioda kada ti se čini da sve propada ima, ali kažem ja mislim da ništa drugačije nije raditi ni u DM-u, ni u banci, ni kažem u školi, ni u Kauflandu. Svaki posao ima svoje prednosti i mane i evo na nama je naravno da odaberemo svoju poziciju, evo i Božo nažalost, iščekivao sam ga godinama, sanjao sam ga godinama, a prošle godine skoro uopće nisam u njemu sjedio, ova godina će biti bolja, čajmo se, vidimo se, čao.