Dok smo živjeli u gradu, uopće nismo poštivali kišu.

Kažu sve je imo, ništa imo nije, e tako i sliješnjacima, džabe ti bilo ako me nisi zalio ili ti ili kiša, nismo nažalost još uvijek uspjeli riješiti navodnjavanje pa se snalazimo, evo ga, ha ha improvizacija na djelu, dida je glavni improvizator, ali evo 2000 litara na prikolicu. Crijeva, ventili i begle, nema druge, ova godina je bila baš specifična, mislim da smo od početka godine imali svega 300 litara kiše do nedavno, a kaže da za liječnjak treba od 700 do 1100, e ne možeš očekivati rezultate, ali evo uspjeli smo barem mlade sadnice održati na životu do iduće godine. A valjda će iduća biti bolja, ništa bez vode.