Hvala 24sata na prostoru da se HAHA priča još više proširi Lijepom našom.

Bog svima, ja sam Tom i dobrodošli u moj uspavani nasad višanja, želio bi vam pokazati kako to izgleda živjeti na selu i baviti se poljoprivredom. Pitaju se neki zašto baš višnja, pa to je bilo nasljesto koje sam dobio nakon vjenčanja od svog oca i svoje obitelji, pa sam preuzeo na neki sebi svojstven način i taj posao, a inicijalno je bilo riječ o konvencionalnoj proizvodnji koju smo vrlo brzo prepoznali kao nešto čime se baš ne želimo baviti i okrenuli na ekološku proizvodnju, uz to smo prepoznali nekakve probleme u proizvodnji. Najčešće u prodaji, ne toliko u proizvodnji višnje, pa smo razmišljali o tome koja bi to kultura bila alternativa, nešto s čime imamo ipak veću mogućnost manipulirati proizvodom. I zaključak je došao da je ljeska upravo idealan … Trenutno imamo 15 hektara posađeno pod lješnjakom, većina je mladih nasada, najstariji nasad je iz 2014. koji je tek prošle godine donio nekakav prvi značajniji rod, ali kažem nekako je to malo. Dakle, specifična situacija kod mene tj. kod nas nismo usmjereni isključivo na proizvodnju nekakvih količina i klasičnih poljoprivrednih kalkulacija puta, puta, nego marimo više na taj nekakav ekološki … što bi rekli, znači nekakav utjecaj čovjeka na okolinu i pokušavamo ga smanjiti da bude što negativniji odnosno da pokušamo biti pozitivni u tome najčešće bilanca baš i nije nešto spektakularna. Međutim, mi smo i s time zadovoljni, takvim pristupom smo pokazali da je moguće živjeti na selu i od poljoprivrede i ostvarivati čak potencijal bavljenja i nekim drugim djelatnostima, zašto sam se odlučio preseliti na selo pa? Većini ljudi nije bila baš jasna ta moja odluka kako iz nekoliko grada od 100 tisuća sredovnika i nekakvog sigurnog posla u doba još one krize 2014. dat otkaz na jedan stavan posao, preselit se na selo. Kako to objasniti drugačije nego promjenom shvaćanja svijeta koji nas okružuje, nekako utvrdio sam da ako nastavim putem kojim sam krenuo, završit ću kao i svi ostali, jadan, kukat, šta nisam ovo, šta nisam ono, mogao sam ovo, mogao sam ono i rekao dosta, ok, znam što me tu čeka, tu se uvijek mogu vratiti, idem otvoriti jednu novu priču, jedno novo poglavlje i naučit što se ovdje ima za naučiti, naučio sam mnogo i sa Ja sam velikom sigurnošću mogu tvrditi da svi oni koji imaju ambicije i volje nešto tako pokušati će zasigurno moći uspjeti. voćarstvo kao specifična djelatnost nudi jako fleksibilno radno vrijeme i poslovi su izrazito sezonski, pa smo prepoznali prostor da u vrijeme kad možda i nemamo nešto za raditi u voćniku možemo ponuditi nešto nekakvu drugu uslugu, pa tu smo došli do priče koju smo razvili nedavno, a to je pružanje usluga u voćarstvu. S našom vlastitom mehanizacijom vozamo po tuđim voćnjacima. Kada je riječ o EU fondovima moram priznati da smo osjetili značajno olakšanje i unapređenje samog poslovanja, nekakav traktor star 40 godina smo zamijenili space shuttle tako reći koji je puno jednostavniji za korištenje, praktičniji i učinkovitiji, to nam je također omogućilo korištenje dva stroja paralelno gdje smo na prednji kraj kačili jedan, a zadnji kraj drugi i podigli učinkovitost i zapravo stvorili si višak slobodnog vremena. Što se tiče ostalih mjera na koje smo aplicirali, sve je bilo nekako usmjereno upravo prema toj mehanizaciji, shvatili smo da je najveća prepreka u poljoprivrednoj proizvodnji upravo učinkovitost, zapravo neučinkovitost i nije nam imalo smisla povećavati proizvodne cjeline, povećavati površinu pod određenim kulturama ako nemamo kapacitet da to možemo obraditi, a točka ne je došla po posljednjoj mjeri na kojoj smo prošli, a to je mjera 4.1. Također se zove unapređivanje postojećih procesa postojećeg gospodarstva gdje bi ako bude istina trebali nabaviti još noviji i još moderniji traktor, pa izazovno u 2020. godinu smo puno lakše prebrodili upravo i zbog Unapređenja vlastitog poslovanja, što je, o čemu se radi, znači, osim naših voćnjaka i naših proizvoda i usluga u voćarstvu, pa otvorilo se prostora i za nekakve druge priče, konkretno, počeo sam se baviti nekakvim video marketingom, nuditi marketinške usluge, što je sve upravo. Što se nekako počelo od tih EU fondova, da sam morao raditi sa starim traktorom, kopati oko višanja i liječnjaka s motikom, ne bi imao prostora za jedan takav dodatan rad na sebi i kreiranje jedne sposobnosti koja isto mi omogućava da mogu nekako lagano na sve to skupa gledati jer si mogu stvoriti dodanu vrijednost, što svojim proizvodima, što svojim uslugama, a u konačnici mogu se baviti i ne snimanjem svatova. U situaciji u kojoj čekamo rođenje petog djeteta uspoređujući to sa tom nekom vizijom života u gradu, nekakvim poslovima ono 9 to 5 što kaže s radnim vremenom, ja ili supruga zajedno kao što je nekakva norma danas znači da oboje roditelja su zaposleni sa nekakvim fiksnim radnim vremenom, jednostavno ne vidim da bi to bilo ostvarivo, znači djeca zahtijevaju svoje. I odlazak na selo nam je upravo omogućio da se možemo osjećati opušteni u jednoj takvoj obiteljskoj, a ponekad kaotičnoj situaciji, svojim djelovanjem u poljoprivrednom sektoru ajmo to tako reći u ruralnom području sam uočio manjak dobre volje u poljoprivredi. S tim motivom planiram pokrenuti jednu zakladu koja bi se bavila upravo promocijom ruralnog prostora i poljoprivredne djelatnosti na način da kreira što više marketinških video sadržaja koji bi dočaravali ljudima koje su to sve aktivnosti kojima se ljudi mogu baviti na selu i naravno na nekakav način probao mlade potaknuti da upravo započne tu svoju priču. … Jesam li ja poljoprivredni influencer? Pa zanimljivo, svakako bi mi bilo vrlo jednostavno i vrlo lako nalijepiti tu etiketu i s pravom ju prihvaćamo ako je to tako. … Obiteljski život na selu je prepun različitih mogućnosti. Ono što se nama pokazalo kao najzanimljivije je to da klinci mogu sudjelovati u nekim našim poslovnim aktivnostima, znači da li je to rad u našim vlastitim voćnjacima, da li su to nekakvi posjeti tuđim, uvijek su oni tu negdje u blizini, nekakva dekica, igračke, lopatice, motikice, pa čak i slikovnice, nerijetki su prizor u tim našim akcijama. Ne kažem da ne idemo u grad, ne zalazimo u gradska igrališta i parkove, međutim taj dio mislim da većina gradske djece nekako nije uspio doživjeti, smatram to njihovom prednošću.