“Zamka za pohlepne, propast za nepoduzetne, te vjetar u leđa aktivnim poljoprivrednicima”…
“Zamka za pohlepne, propast za nepoduzetne, te vjetar u leđa aktivnim poljoprivrednicima” Pozdrav svima, ja sam Tomi i ovim ću tekstom započeti temu poticaja u poljoprivredi. Budući da je tema ogromna, odlučio sam ju podijeliti u nekoliko tekstova. U ovom prvom želim objasniti zašto su nužni poticaji u poljoprivredi. Poljoprivreda je socio-ekonomska grana gospodarstva kojoj je primarni cilj proizvodnja hrane za svekoliko pučanstvo. Naglasak treba staviti na riječ “socio”, što znači zajednica, društvo. Upravo to je pozadina poticaja u poljoprivredi - poticaj pojedincima da se odluče baviti proizvodnjom hrane jer je to, osim vode i zraka, jedini resurs bez kojeg čovječanstvo ne može. Budući da se radi o visokorizičnoj djelatnosti (izrazita ovisnost o vremenskim uvjetima koji su van svake kontrole) u kojoj je obrt kapitala iznimno spor (sredstva su vezana i po godinu dana), potrebno je stimulirati pojedince kako bi se odlučili baviti tom djelatnošću. Naša je država, ulaskom u EU, preuzela Zajedničku poljoprivrednu politiku EU (tzv. ZPP) te potiče poljoprivrednu proizvodnju na brojne načine (kao i sve članice EU). Model po kojem se potiče proizvodnja je takav da poljoprivrednici dobivaju novac na temelju veličine površine, broju uvjetnih grla, vrsti proizvodnje te dodatnim aktivnostima koje su najčešće vezane u zaštitu životinja i okoliša. Razlozi zašto je taj model trenutno na snazi su brojni; od neuspješnog modela poticaja količine proizvodnje (smanjenje kvalitete, prezasićenost tržišta određenim resursom) do onih ekonomskih - mogućnost određivanja točnog iznosa novca koji će biti dodijeljen poljoprivrednicima - moguće je predvidjeti površinu (ili broj grla) na kojoj će se odvijati proizvodnja.. Ovakav oblik poticanja je zapravo zamka za pohlepne, propast za one nepoduzetne te izniman vjetar u leđa, pravim, aktivnim poljoprivrednicima. Pohlepni će sve svoje površine preobraziti u onaj oblik koji se trenutno najviše potiče, bez volje za iskrenim angažmanom te će u konačnici morati odlučiti da li od cijele priče “odustati”, ili naći način kako se baviti nečim što ih zapravo ne zanima. Tu dolazimo do onoga dijela gdje će oni nepoduzetni, jednostavni “propasti”. Oni koji su se odlučili baviti nečim bez strasti, čisto zbog poticaja, njihova je priča kratkoga vijeka. Razlog je sljedeći: da bi se bavili bilo kojom vrstom proizvodnje, naša tehnologija mora neprestano napredovati. Tu zapravo dolazimo do definicije aktivnog poljoprivrednika. To su oni koji svoj model poslovanja neprestano prilagođavaju sustavu koji ih okružuje, te zajedno s njim rastu i razvijaju se. Njima, trenutni model poticaja u poljoprivredi garantira minimum sredstava na koji se mogu osloniti u vlastitoj proizvodnji. Ulozi u mehanizaciju, repromaterijal i razvoj tehnologije proizvodnje u stalnom su porastu; stoga je novac koji ne ovisi o rezultatima proizvodnje, konkretnije poticaj, sredstvo osiguranja egzistencije onoga tko se bavi poljoprivrednom proizvodnjom. No, nemojmo se zavaravati da je puka egzistencija, proizvodnja bez stalnog napretka, održiv model. Svijet koji nas okružuje se mijenja iznimno velikom brzinom. Isto tako i mi moramo biti spremni uvesti promjene u vlastitu proizvodnju - pratiti tehnologiju i u što kraćem roku implementirati ono najbolje kako bi posao koji radimo obavljali sa većim zadovoljstvom. Samo oni, koji uživaju u onome što rade, postižalu vrhunske rezultate te u konačnici postaju konkurentni na tržištu. Mislim da je bitna činjenica koju uvijek treba imati na umu ta da čovjek ne postoji da bi se “bavio” egzistencijom. To je nešto o čemu brinu biljke i životinje. Nama je ipak “suđeno” nešto više.
Fotografija
Transkript(klikni za sažimanje)
Ovakav model poticaja poljoprivredne proizvodnje je zapravo zamka za pohlepne, propast za one nepoduzetne te ogroman, ogroman vjetar u leđa aktivnim poljoprivrednicima. Pozdrav svima, ja sam Tomi i danas bih s vama htio započeti razgovore o poticajima u poljoprivredi. Budući da je tema poticaja jedna ogromna tema o kojoj se puno može pričati, odlučio sam ju podijeliti u nekoliko videa. U ovom prvom želim objasniti zašto su poticaje u poljoprivredi zapravo nužni. Prema nekakvoj definiciji poljoprivreda je socioekonomska grana gospodarstva kojoj je primarni cilj proizvodnja hrane. Što znači ovo socio? To znači društvo ili zajednica. I upravo tu je ključ zašto postoje poticaje u poljoprivredi. Kako bi društvo moglo funkcionirati, nužno je zadovoljiti tri osnovna resursa. To su voda, zrak i hrana. Trenutno, hvala Bogu još uvijek, ne moramo se baviti proizvodnjom vode i proizvodnjom zraka. Ostala nam je jedino hrana. Zašto pojedince treba motivirati na proizvodnju hrane? Pa proizvodnja hrane je jedna visokorizična djelatnost jer ovisi o vremenskim prilikama, točnije ne prilikama. Obrat kapitala je relativno spor. Uložena sredstva su vezana i do godinu dana kod nekih kultura, te se rijetki poduzetnici zapravo odlučuju baviti poljoprivredom. Zbog toga je potrebno stimulirati pojedince da se zbave ovom djelatnošću. Ono što želim istaknuti je to da poticaje u poljoprivredi ne smiju nikada biti razlog bavljanja poljoprivredom. Oni mogu biti jedan dodatni motiv koji će nam ulakšati poljoprivrednu proizvodnju, međutim sami po sebi nikada ne smiju biti cilj. Trenutni model poticaja u Hrvatskoj, a i u cijeloj Europi je takav da se poljoprivrednicima dodijeljuje novac u odnosu na to koliku površinu obrađuju, koju vrstu kulture uzgaju, te dodatne aktivnosti kojima se bave. Da li se bave zaštitom okoliša ili dobrobitima životinje. E sad, koje su razlozi? Zašto se to tako potiče? Trenutno je u poljoprivrednim krugovima aktualna rasprava zašto se potiče površina, a ne proizvodnja. Trenutno je takva situacija da proizvođač neovisno o količini proizvedenog proizvoda dobiva isti poticaj. Trenutni model poticaja je zapravo rezultat neuspješnog poticanja proizvodnje. Rezultat poticanja proizvodnje je imao za to da se na tržištu u određenim trenucima stvarao višak nekog proizvoda. I zapravo je bio izrazito nepredvidljiv. Nije moglo biti unaprijed određena količina novca koja će se dodijeliti poljoprivrednicima, jer niko ne zna kojeg proizvoda će se koliko proizvesti u idućoj godini. Zbog toga se javio model poticanja po površini koji je mogao procijeniti kojim će se površinama proizvodnja odvijati, te skladno tome je bilo moguće alocirati određenu svotu novca koja će biti dodijeljena poljoprivrednicima. Ovakav model poticaja poljoprivredne proizvodnje je zapravo zamka za pohlepne, propast za one nepoduzetne, te ogroman, ogroman vjetar u leđa aktivnim poljoprivrednicima. Oni pohlepni će svoje površine preobratiti u one površine za koje će primati najveći poticaj. Međutim, bez volje za iskrenim angažmanom i bavljenjem tim modelom koji su odabrali jednostavno će biti osuđeni na propast ili će morati naći model po kojem će se dalje nastaviti baviti tom vrstom poljoprivrede. Tu dolazimo do dijela gdje će oni nepoduzetnim jednostavno propasti. Ovo je jedan oblik upozorenja svim onima koji su se odabrali baviti poljoprivrednom isključivo zbog poticaja, jer ta pričas definitivno nije dugoga vijeka. Razlog zbog kojeg je to zapravo tako je da bi naša proizvodnja mogla biti uspješna naša tehnologija jednostavno mora neprestavno napredovati. To je po meni zapravo definicija aktivnog poljoprivrednika. Aktivni poljoprivrednici su oni poljoprivrednici koji svakodnevno razmišljaju o tome kako svoju proizvodnju naprijediti. Kako proizvod koji imaju učiniti prvo kvalitetnim, drugo pristupačnim, treći jednostavnim za proizvodnju. Za njih je zapravo ovakav oblik poticanja poljoprivredne proizvodnje idealan, jer im garantira nekakav minimalan iznos sredstavak na koje mogu računati svake proizvodne sezone bez obzira na to kakvi će im proizvodni rezultati biti. Moramo biti svjesni da su proizvodni rezultati uvijek pod znakom upitnika. Nikad nismo sigurni koliko ćemo proizvoda proizvesti, po kojoj cijeni ćemo ga poći plasirati i kolikim količinama. Budući da ulozi u repromaterijal, mehanizaciju, okrupnjavanje poljoprivrednog gospodarstva te razvoj i praćenje nove tehnologije jednostavno koštaju sve više i više. Poticaj nude svoje vrste noblike egzistencije i omogućuju da naša proizvodnja ostane kontinuirana. Ono čime se ne treba zavaravati je da je egzistencija poljoprivrede dovoljna. Poljoprivreda mora evoluirati, poljoprivreda se mora razvijati u skladu sa okolinom koja je u neprestanom razvoju. Svijet koji nas okružuje se mijenja iznimno, iznimno velikom brzinom. Moramo biti spremni uvoditi promjene u vlastitu proizvodnju, pratiti tehnologiju i u što kraćem roku implementirati sve one tehnologije koje nam omogućuju da naš posao zapravo radimo sa zadovoljstvom. Jer prema svim spoznajama koje sam do sada prikupio, samo oni ljudi koji se bave nečim jer im to predstavlja zadovoljstvo, postaje uspješni. U sljedećem ćemo video napraviti kratku analizu koje su to točno stavke koje poticaju i obuhvaćaju, koji su iznosi i koji su uvjeti da bi se oni ostvarili. Napravit ćemo jednu kratku usporedbu koliki su poticaje u ratarstvu, ustočarstvu i u vočarstvu na nekoliko konkretnih primjera. Razlog zbog kojeg zapravo želim prezentirati koliki su to poticaje je u smjeru osješćivanja ljudi da je novac u proizvodnji ne u poticajima. Ovim putem želim zahvaliti svima koji su pogledali prvi uvodni video, te mi uputili puno pozitivnih komentara, te me ohrabrili da se dalje nastavim baviti ovakvim videima. Ja vas pozivam da mi pomognete u već najavljenoj misiji, misiji aktivaciji mladih. Jednostavno traže znanje, traže informacije, pokušavaju nešto i na temelju vlastitih iskustava donose sudove, ne slušajući uvijek izrazito negativne komentare starijih oko sebe. Do sljedeće prilike, vidimo se. Bog!
Nastavi ovu temu
Objave sa zajedničkim temama iz voćnjaka.
Izvor: objava na Facebooku
