Kako sam nakon cjelodnevne borbe da li kupiti De Walt ili ostati na Milwaukee čavlerici k…

Kako sam nakon cjelodnevne borbe da li kupiti De Walt ili ostati na Milwaukee čavlerici koja se pokvarila nakon svega nekoliko tisuća zabijenih čavala počastio slučajnog izletnika sa jezera Borovik sa novom čavlericom pročitajte u sljedećim recima. Priča počinje nevjerojatnom spoznajom da čavlerica koju zapravo nismo koristili gotovo 4 godine, odbija zabijati čavle i taj popravak košta ni manje ni više nego 350 eura. Pogedam koliko sam ju platio, 500. Za popravak treba znači naručiti dio, čekati da dođe, majstor ima šta raditi i naravno, nema garancije da se isto neće vrlo brzo opet dogoditi. Reko ajde da vidimo koliko danas košta nova. S velikodušnim popustom od 15% ispadne 519e. Nevjerujem da nije toliko poskupila jerbo je sve zivo toliko poskupilo ali izgleda da su me iz Lateme ispoštovali i dali stvarno dobru cijenu. Međutim.. i od majstora i od Zokija saznam da se De Waltova čavlerica pokazala pouzdanijom i tu kreće lomljenje. Ona je 50e skuplja, ali s dvije dodatne baterije i punjacem. Jest da su nam te baterije beskorisne osim za nju ali ajde... ina smisla. Manje se kvari i kvar je jeftiniji i jednostavniji za popravak. Iako sam Zokiju rekao da jos jucer dolazim po Milwaukee, zovem ga da pitam jel mozemo ipak ici na De Walt. Zoki sta ce, otkazuje Milwaukee i ceka finalnu potvrdu za De Walt. Ja trosim milijun tokena da Claude istrazi sve specifikacije i sazna koja je bolja kupovina. I Claude se slaže da uzmemo De Walt. Pita me samo za što nam treba. Reko renoviramo jednu staru kuću i trebamo zabijati jelovu dasku u suhu bagremovu građu. Claude zaključuje da je to ipak nemoguć posao za bilo koju aku čavlericu i predlaže da bušimo rupe borerom i šarafamo vijke. S obzirom na to da znam da Milwaukee može proterati ekser kroz suhu bagremovu fosnu, kažem zajebi što će se možda opet pokvariti, bar ćemo s njom moći nemoguće, isplatit će se već na ovom prvom projektu. Zovem Zokija opet. Sva sreća Zoki se friško vratio sa godišnjeg i uspijeva ponovno promijeniti narudžbu bez da mi je preko telefona rekao sve što misli o mome predomišljanju. Sav sretan idem kući jerbo je odluka donesena i će da zabijamo čavle u suhi bagrem pjevajući. Dolazim doma, pijem tabletu jer me već 2 tjedna ubija klima u leđima i reko idem spavat. Buraz kaže jesi bio vidjet situaciju u voćnjaku. Nisam stigao ni jučer ni danas jerbo je borba u skladištu u punom jeku i kažem mu ajde, sjedam u auto i stižem. Zaključimo da je situacija zapravo dobra s obzirom na to koliko je loša i da ako ne padne kiša svakako smo nastradali u berbi i nebumo možda pokupili ništa. Složimo se da ipak odemo pogledati još jedan nasad iako nema smisla ići jer znam da je tamo još gora situacija al ajde. Završimo to, vratim ga do prvog voćnjaka gdje smo ostavili Božu i idem doma spavati. Kad vidim tatin auto parkiran pred kućom koju renoviramo. Odlučim ga obradovati sa novom čavlericom jerbo ni on ni ja nakon što smo ju koristili, nemožemo se vratiti nazad na čekić. Ponesem kofer i dođem na bauštelu - njega nema. Ostavim kofer i sjednem malo i zamišljam kako će lijepo biti kad od te stare šupe napravimo novi ured, studio i gejming sobu za klince. Primjetim kako je poskidao koru sa starih bagremovih greda i zaključim da se poprilično izubijao da ostvari moju fiks ideju da stare grede ipak ostanu u prostoru. Ništa, nema ga i reko pokupit ću čavlericu ipak doma u radnju, da ne ostane tu u šupi na gradilištu. Dođem do čuprije i ispred mene, kao što to običava u Kućancima Đakovačkim, u zoni ograničenja 50 proleti auto sa jedno 90 i frkne neki kamen u kuću. A tatin auto je parkiran metar pored. Primjetim da ima kamenčića na cesti, naravno nama je to "ispalo". U istom trenutku se preko puta ceste zatekne i susjed Zdravko i tako dok sam bosom nogom "meo" kamenčiće s asfalta, ostavim kofer pored auta na čupriji i započnemo priču. O tome kako je sve postalo nenormalno skupo, ali da ako hoćeš nekakav ozbiljan rezultat, ne smiješ više gledati na cijenu nego moraš platiti koliko košta i nastaviti dalje sa poslom. Kuću koju renoviramo bi mnogi vjerojatno srušili i krenuli ispočetka, no mi si tako nešto ipak nemožemo priuštiti. Najveći izazov je što je jako niska, i tu mi Zdravko kaže ma nemoguće da je toliko niska. Kažem mu da dođe vidjeti i ulazimo u dvorište, i onda u kuću. Pkkazujem mu kako zapinjem glavom na ulazna vrata, a da ni visina stropa nije puno višlja. Njemu je ok jer je on barem 30 centimetara niži od mene ali zaključuje i on da je ipak nisko. Odlazimo iza gdje mu pokazujem od koje šupe ćemo praviti studio. Dolazi i tata i kreće priča o tome kako se selo ispraznilo, kako će neka prezimena u selu "nestati" jer nema nasljednika, puno je praznih kuća, neispričanih priča. Tata promišlja kako bi volio napisati knjigu o Kućancima, gdje je ko i kako prije živio. Završavamo uz komentar kako će biti gušt sa Milwaukeejem nabijati eksere koje bi inače bilo nemoguće zabijati ručno jer se ekseri saviju. Odlučimo pokazati Zdravku kako je moćna čavlerica. Krenemo po kofer.. a kofera nema. Netko se poslužio. Nije morao istraživati niti lomiti glavu koju čavlericu odabrati. Ja sam siguran da sad ima najbolju. A ja moram sutra opet gnjaviti Zokija da naruči još jednu, i da me možda sačeka sa plaćanjem jer sad moram platiti obje xD P.S. Ako netko vidi ili čuje da se na njuškalu prodaje nova M18 FFN čavlerica nek mi javi, možda prođem jeftinije. P.S.S Podijelite objavu kako bi svi znali da ako zabijaš čavle u suhu bagremovu građu ipak moraš ići na Milwaukee, ali ako radiš sa jelovinom, De Walt je više nego dovoljno dobar i mnogo bolja opcija zbog jednostavnosti servisiranja. A možda dođemo i do slučanog izletnika s Borovika koji se sam počastio :) P.S.S.S Pouka cijele priče - odi spavati na vrijeme. #samohaha #opghaha

Fotografija