Kako uskladiti obaveze bez da "pukneš", ali i da napustiš nešto što si marljivo gradio?

A nikako da uskladim sve frontove, kasnim vamo, kasnim tamo, ali evo kaže kako odabrati što od onoga što te opterećuje, što odbacit, prije 10 godina kad smo ošli na selo odbacio sam tj. bar sam to tako tada mislio, odbacio sam kapitalizam, odbacio sam to bjesomučnu borbu za što više novaca, gomilanje kojekakvih stvari i slično. Kao idemo na selo, opušteno, osnovat obitelj, bavit se zemljom i živjeti skromno, nije se to baš tako dogodilo, mislim nije da ne živimo skromno, ali ovaj dio sa gomilanjem. Nas nije izgleda obišao, nije bilo gomilanje radi gomilanja nego gomilanje radi potrebe, ali u konačnici sličan nekakav rezultat, hrpa strojeva, hrpa željeza, hrpa hektara, hrpa sadnica. Inicijalne obaveze od ne znam nekakvih 2,5 hektara tog idiličnog života kojeg smo zasnovali su se pretvorili na nekakvih 17 hektara naravno bez djece, pa na šestero djece, pa osim naših naravno naših voćnjaka počele su održavanja uslužnih voćnjaka, pa rad s kombinirkom. Na to sve je naravno sad zadnjih dvije godine došla i zadruga, ne mogu reći da se ne snalazim u tome, međutim činjenica je da je previše i evo sad kako odabrati i koja vrata zatvoriti, često mi se ljudi tako obraćaju sa Sličnom tematikom, pa onda ja jel kao pod navodnicima mudar, kažem gle ne može ti se nešto novo u životu otvoriti dok nešto staro ne zatvoriš, međutim uglavnom ljudi oni s kojima ja pričam imaju problem zatvoriti vrata koja im ne odgovaraju, znači ono na poslu su, ne sviđa im se, pa kako sada daju otkaz i presele se na selo i krenu recimo sa poljoprivredom. Dakle, meni je problem, evo ja nemam nažalost problema s time izjašnjavati svoje probleme u jednoj široj republici, kako sad odabrati između ovog svega čime se bavim da stvorim više vremena za ovo drugo kad je sve zapravo dobro i sve je zapravo nužno, naravno čovjek ne može odustati od svoje obitelji, odustajanjem od OPG-a kojeg smo gradili 10 godina također nema smisla, odustati od zadruge evo koja Dakle okrupnjuje jednu značajnu, značajnu količinu ljudi tj. broj ljudi koji se bave liječnjakom isto tako, isto nema smisla i pokušalo, tj. pokušao sam naći rješenje prije par mjeseci koje prati ovu priču sa nekakvim crowdfundingom da prikupimo dovoljno sredstava da ne moramo prodati evo ovaj nasad sa videa u jedno starije frezanje. Ne znam koliko ima, jel da ne moramo prodati nasad za koji smo se borili, ajmo probati naći, a ja sam to tako rekao, partnere, prijatelje. Ljude koji žele investirati u lješnjak da ne moraju sami prolaziti isto što smo i mi prolazili da znači podijelimo troškove uzdržavanja tj. održavanja i mehanizacije, a da oni koji ulože dobiju lješnjak zauzvrat, pokazalo se to kao dovoljno dobar model, no nažalost nisam uspio ga dovoljno izreklamirati. Pripremam se, evo kada krene berba, ne znam hoće li uspjeti vremena, ali pripremam se za nastavak te akcije, znači ideja je bila posvojiti stablo, evo to se pokazalo kao jedan od najboljih modela, posvojiti stablo na 10 godina, platiti nekakav jednokratni iznos od 60 eura za stablo i sljedećih 10 godina vam mi isporučujemo lječnjak ekvivalentan tome, vidjet ćemo kako će izgledati nastavak akcije, a do tad čujemo se, zbog.