Iz grada na zemlju

Prije nego što smo znali razlikovati sortu od sorte, znali smo samo jedno: u gradu nam je ponestalo zraka. Pa smo otišli. Otac je kupio staru kuću i komad zemlje, a mi smo — supruga i ja — spakirali ono malo što smo imali i preselili na selo, u voćnjak koji nas je dočekao i kao naslijeđe i kao zadatak.

Mislili smo da je priča o višnji, pa o lješnjaku. O traktorima koje smo zavoljeli kao članove obitelji i nazvali imenima. O strojevima, urodima i cijenama. Dugo nam je trebalo da shvatimo kako je prava žetva bila negdje drugdje — u tlu koje smo oživljavali, u znanju koje smo plaćali vlastitim greškama, i u ljudima koji su se, red po red, okupili oko nas.

Snimali smo sve. Ne zato što smo mislili da pišemo knjigu, nego zato što nam se činilo šteta da prođe nezabilježeno. Iz tih kadrova, iz onoga što smo izgovarali pred kamerom usred posla, sastavljena je ova knjiga.

Naš OPG zove se HAHA jer smo davno odlučili da ćemo se, kad bude najteže, radije smijati nego plakati. Smijemo se, a katkad nam se i plače. Ovo je priča o deset godina takvog smijeha — i o budućnosti koja nam, baš kad smo mislili da smo joj umakli, kuca na vrata.